Da bi odgovor na ovo pitanje imao smisla, prvo bi bilo dobro objasniti kako točno prodaja automobila funkcionira.
Prvo proizvođač svoje automobile po specijalnoj cijeni prodaje zakupnicima, koji su uglavnom franšize. Zatim franšize preprodaju automobile nama, kupcima, po većoj cijeni. Upravo je ta razlika u cijenama primarni način njihove zarade.
Nakon što franšize otkupe automobile, one postaju njihovi vlasnici.
To znači da su otkupljeni automobili sada njihov problem. U slučaju spore ili nikakve prodaje, franšize ne mogu taj “višak” automobila vratiti proizvođačima te dobiti povrat novca.
Mjesto koje takvi automobili zauzimaju skupo je, pogotovo jer na njega mogu doći noviji modeli za kojima bi potražnja mogla biti veća, što podrazumijeva da bi ih se moglo prodati i za veću cijenu.
Dakle, dok god je nepoželjan automobil izložen, franšiza je u gubitku.
Reader’s Digest navodi primarne načina na koje se franšize rješavaju tih automobila.
Prvo će ih premjestiti na drugo tržište. Model koji oni sami ne mogu prodati, poslat će na tržište gdje je potražnja za takvim modelom veća.
Ako mijenjanje tržišta nije opcija, onda će prodavači (barem u Americi) probati taj automobil prodati na aukciji. Džepovi zakupnika ne preferiraju aukcije jer aukcijske kuće dobivaju svoj posrednički dio, što je za prodavača dvostruki minus – kud je auto već snižen, samim tim se i odriču dijela prodaje.
Osim toga, ti se auti klijentima mogu dati na posudbu kada dovezu vlastita vozila na servis.
Posljednja je opcija sniziti cijenu jer je prodavaču cilj riješiti se inventara koji zauzima mjesto, a ne donosi zaradu.
Prije kupnje idućeg automobila, evo koristan savjet predsjednika Automobile Protection Associationa, Georgea Inyja – najbolje je kupnju obavljati ujesen, jer zakupnici tada pokušavaju pritisnuti prodaju prošlogodišnjih modela.
