Predmet iz snova!
Elitni američki fakultet sada nudi kolegij “Gubljenje vremena na internetu”

Možda se na prvi pogled čini kao najlakši predmet koji možeš slušati na fakultetu, ali ‘Gubljenje vremena na internetu’ bi moglo biti stvarno zeznuto za položiti!
Svaki fakultet ima barem dva-tri predmeta koji su totalna zajebancija i koje se može proći uz doslovno pola sata truda, ako i toliko! Ameri su se već dobrano ispraksali u takvim stvarima pa na svojim fakultetima nude uistinu raznovrsnu ponudu takozvanih “bird coursesa” koji su lagani za položiti, ali s druge strane ne nude nikakvo pretjerano korisno znanje ili vještine. Lady Gaga i sociologija slave, Zombiji u popularnim medijima i Povijest surfanja samo su neki od takvih kolegija, a na listi se sada našlo i Gubljenje vremena na internetu. Barem nam se tako učinilo na prvu…
Kao prvo, ovaj predmet se nudi na Sveučilištu u Pennsylvaniji, jednoj od najcjenjenijih (Ivy League) škola u SAD-u i svijetu općenito. Dakle, ne radi se o nekakvoj pripizdini u koju može upasti doslovno svatko tko zna pisati i/ili hodati i pričati u isto vrijeme, već o ozbiljnoj i vrlo skupoj ustanovi. Druga stvar je da predmet Gubljenje vremena na internetu drži svjetski poznati pjesnik i totalni ekscentrik Kenneth Goldsmith, nekima možda poznatiji kao “onaj tip koji je prije koju godinu htio isprintati cijeli internet“. Naravno, kada se u obzir uzmu ova dva faktora, jasno je kako Gubljenje vremena na internetu ima i mnogo ozbiljniju pozadinu.
Koncept nastave je prilično jednostavan: studenti uđu u učionicu, otvore svoje laptope, tablete i smartphonea te krenu surfati. Ovo traje ukupno tri sata, a slobodni ste raditi što god želite, od chatanja s prijateljima, listanja stranica foruma, gledanja Youtube klipova ili pornića i običnog zujanja po svojim omiljenim web stranicama… ali to je samo početak. Teži dio dolazi nakon što “odslušate” predmet, kada morate skupiti sav svoj history, poruke, screenshotove i ostale tragove vašeg djelovanja na internetu te od tog sirovog materijala stvoriti, citiramo: “… neodoljivo i emotivno literarno djelo…“. Pitamo se jel imaju kakve smjernice ili netko može svo svoje gubljenje vremena posvetiti Lisi Ann i njenim prijateljicama?
“Umoran sam od čitanja članaka poput onog u New York Timesu zbog kojih se osjećamo loše zato jer toliko vremena provodimo na internetu i jer dijelimo našu pažnju na više stvari“, opravdava Goldsmith potrebu za ovakvim predmetom te dodaje: “Mislim da je totalno sranje priča da smo sve gluplji i gluplji od interneta. Mislim da nas internet čini pametnijima. Izgleda kao da se stvara nova moralna vertikala koja se vrti oko krivnje i srama u digitalnom dobu. Elektronička distrakcija i multitasking je novi nadrealizam – nadrealisti su željeli biti nesvjesni, a mi to sada činimo cijelo vrijeme!”

Kenneth Goldsmith glavom, bradom i opakim kaputom!
Konačni je cilj pokazati studentima i svima ostalima da internet nikako nije nešto loše te da, na kraju krajeva, sadašnje generacije pišu i čitaju više nego što se to činilo ikada u povijesti. Jest da se uglavnom radi o dopisivanju s prijateljima, zujanju po društvenim mrežama i čitanju lakog portalskog štiva, ali je li to uistinu bitno? Bolje pisati i čitati barem nešto, nego ne raditi apsolutno ništa!