Tijekom tako bogate gaming prošlosti koju računamo već od 70-ih godina prošlog stoljeća, doživjeli smo i gejmali jako puno naslova. Dobrih i loših. Činjenica je da je u tih 50-ak godina stvoreno toliko klasika da ih ni mi nismo mogli sve odigrati, a sumnjamo da će se s njima susresti nove generacije. No, s nekim vazdazelenim remek-djelima bi trebali ukrstiti svoje puteve.
Sva sreća da je danas tehnologija napredovala, vrijeme tako daleko odmaklo od premijernog izlaska pojedinih, jako popularnih igara i gaming industrija postala toliko gladna novaca pa da vrlo često imamo priliku u naše ruke primiti remake.
Koliko god mnogi gledali na masovno izdavanje remakeova kao “evo fali im para”, mi ipak vidimo priliku da ponovno zaigramo najjače igre ikada, a skupa s nama i neki novi klinci.
Danas je nemoguće doći do starih konzola i igrati primjerice neki od Resident Evil naslova, a uz to je grafika toliko loša da bi se rijetko tko nabrijao na to. Zato smatramo da su remakeovi zapravo cool.
Prije, nego mi izbacimo naš popis, moramo pojasniti razliku između remake i remastera.
Remake je igra koja je napravljena od nule po uzoru na original. Danas to uglavnom znači da će uz izvornu priču i likove biti još masa dodataka što se tiče sadržaja ili čak drugačijih gameplay mehanika.
Remaster nije igra koju su krenuli raditi ispočetka, nego je to već postojeći naslov koji je grafički samo malo dorađen kako bi mogao biti igriv na novim konzolama. Primjerice, Metal Gear Solid HD Collection. Dakle, više fps-a, veća rezolucija i slično.
Nakon što smo to ustanovili, evo naših najdražih remakeova.
Resident Evil 2 Remake
Dok ne izađe RE4 ovo će biti najbolji od svih ako nas pitate. Stara garda se neće s nama složiti s obzirom na to da je remake RE jedinice na Gamecubeu proglašen kao najbolji remake ikada, ali to samo znači da oni nisu igrali dvicu.
Sjećate se onoga straha kada nikada nemate dovoljno municije, hodate uskim hodnicima i pitate li se hoće li jedan Mr. X izviriti od nekud? Ah, dobra stara vremena.
Final Fantasy 7 Remake
Ne znamo više ni koliko dana, mjeseci ili godina smo čekali ovaj naslov. Do danas još uvijek najbolji FF ikada. Logično je da smo svi tražili da remakeaju ovu remek-djelčinu.
Jesmo li dobili što smo očekivali? Pa i ne baš. Ne radi se o remakeu nego o jednoj što-bi-bilo-kad-bi-bilo priči. Nova igra s novom pričom koja tu i tamo ima dodirnih točaka s originalom. Da ne kažemo kako će s ovim tempom izdavanja možda za 25 godina izaći igra u cijelosti. Tri sata originala s prvog disca su razradili u 40 sati remakea.
Na kraju dana se ipak ne žalimo jer izgleda prebolesno i imamo priliku ponovno biti Cloud.
Black Mesa
Teško je novajlijama objasniti koliko je bio značajan prvi Half-Life i zašto još uvijek svi slijepo vjerujemo da će nekada izaći treći dio…
To je bio moderan FPS s odličnim narativom, bolesno dobrom umjetnom inteligencijom (za to vrijeme) i zagonetke koje su nas stvarno izazvale.
Black Mesa je 2012. godine započeo kao tzv. fan projekt. Nakon što su dobili potvrdu od Valvea da smiju napraviti igru, ekipa se bacila na posao i prošle godine smo dobili ovaj dragulj.
Samo zaigrajte, nemamo vam što drugo reći.
The Legend of Zelda: Link’s Awakening
Bio je to naš prvi korak u čitavu LoZ franšizu. Nismo tada puno razumjeli jer smo se s engleskim susreli tek u četvrtom razredu osnovne, a Link’s Awakening je već prije došao u naše ruke.
To nije bio dovoljan razlog da nas odlijepi od ekrana dok smo igrali ovu majstoriju.
Naravno da će Nintendo napraviti ovakav remake. Link je to i zaslužio. Sljedeće na redu – Ocarina of Time. (Nadamo se)
Spyro Reignited Trilogy
Ako nisi igrao Spyru na PS jedinici onda ne znamo što si igrao.
Jedan od najboljih platformera ikada. Bili smo užasno sretni kada smo ga ponovno zaigrali u njegovom novom ruhu.
Remake koji je toliko dobro odrađen da imamo osjećaj da smo doživjeli Mandelin efekt jer se uopće ne sjećamo da je igra ikada drugačije izgledala.
Shadow of the Colossus Remake
Dan danas se vrlo rado prisjetimo ove igre. Rijetko koja je ostavila takav trag na nama. Radi se o naslovu koji će se uvijek pojaviti kao argument u raspravi: “Imaju li igre ikakvu umjetničku vrijednost?”. Ako nisi igrao Shadow of the Colossus na PS dvici, naravno da ćeš se pitati takvo pitanje.
Nama tu nema rasprave. Nemamo ništa više ni za dodati. Ovo je genijalno djelo. Kraj.
