kad se sjetim, suza krene
Oprat će te nostalgija: Internet iskustva kojih se sjetimo sa suzom u oku

Danas uzimamo puno toga zdravo za gotovo, sve društvene mreže, aplikacije, načine za konzumaciju sadržaja, upoznavanje ljudi. Nekad je to bilo puno teže. I dan danas se sjećamo svih internet iskustava s osmijehom jer da njih nije bilo – ne bi bilo ni pola ovoga danas. Ne računamo onaj period kad je cijeli svijet (nama znan) igrao Belu ili bio na Iskrici, ali možda ti brojiš.
Idemo redom, zavežite pojas, put kroz sjećanja počinje. A vi, dječurlijo, ne smijte nam se, gađat ćemo vas čašom sa zubnom protezom.
Myspace
Pffff. Myspace. Teška vremena, prijatelju moj. Myspace je bio mreža svih mreža, o njemu se pričalo, tamo se konektiralo s istomišljenicima, tamo su se gledale fotke djevojaka iz srednje škole koje su dvije godine mlađe. Ako nisi u nečijih top 8 na profilu, to znači da ti nije pravi prijatelj. Čak štoviše, trebaš biti u gornjem redu veličanstvene osmice da vaš odnos znači nešto. A tek dizajn svakog profila – traženje HTML kodova kako bi se “uljepšao” tvoj profil je često završavao oštećenjem rožnice svakog posjetitelja tvog profila.
Ovo je npr. jedan od bolje dizajniranih.
Tvoj prvi prijatelj na Myspace je bio Tom.
Kasnije je Facebook potpuno preuzeo social media tron, standardizirani profili su bili protuotrov za Myspaceovu anarhiju pa se i Myspace putem izgubio, uveli su i oni standardizirane profile, sada su mreža za glazbenike koju gotovo nitko ne posjećuje. Nije čak pomoglo ni uključenje Justina Timberlakea u tvrtku. I dalje – Myspace nam ostaje u lijepom sjećanju usprkos svim manama jer je tu počeo naš pad kroz internet vorteks.
Dial-up
Današnji klinci nikad neće znati. Realno, ni ne trebaju znati. Dial-up je bio sranje. Spajaš se par minuta dok ti modem krči i ispušta čudnovate zvukove – i to sve preko telefonske linije.
Kakvi su ti osjećaji kad opet čuješ ovo?
Ako netko pokušava dobiti tvoje kućanstvo – ne može jer je linija zauzeta. Ako mama želi pozvati baku Slavu na kavu i slučajno podigne telefonsku slušalicu – veza puca. Sporo, skupo, neučinkovito. I svaka dva sata se veza resetirala – što je u našem slučaju značilo “ako nešto ima preko 20 MB za download, forget about it”. Divota. Ne fališ nam dial-upže, iako si nam simpatičan. Previše smo vremena proveli s tobom i ne možemo te mrziti. Štokholmski sindrom, možemo to tako nazvati.
Početak DSL-a
A ni ovo nije bilo zabavno. Uletile bolje brzine, telefonska linija je imala odmora napokon, ali ovaj važan korak u razvoju IP infrastrukture je također bio smor. Operateri su nudili limit od jednog gigabajta. Da, mlađarijo koja ovo čita, mjesečno je kućanstvo imalo pravo na 1 GB, sve iznad se plaćalo masno. Kasnije se situacija poboljšala. BOOM! 5 gigabajta limit. I onda akcija za Božić – mjesec dana neograničenog neta za kunu. Treba li spominjati da smo natukli preko 100 gigabajta prometa istog trena? Treba se sjetit ovih vremena kad kukamo “brzina mi je pala na 2mbps, presporo je sve, vuče se”.
Youtube u startu
Ovako je izgledao kada smo ga upoznali prvi put.
MOŽEŠ POGLEDATI GLAZBENI SPOT KADGOD ŽELIŠ! ČAK ŠTOVIŠE, STIGNE I PRIJE NEGO NA TELEVIZOR! Je da se čekalo stoljećima da se video učita, ali nije nas bilo briga. Onda smo počeli i skidati sve moguće klipove – od glazbenih do oldskul Nike reklama koje godinama nismo vidjeli na TV-u. Ah, good times. Hrpa random videa na hard disku, organizirana nimalo, klikaš i otvaraš redom dok ne nađeš.
Malo trivije: ovo je prvi Youtube video ikad.
.
Khm pornografija khm
Današnja djeca ni ne znaju koliko im je lagano u životu. Ovo je najočitiji primjer. Porn je sad na svakom mobitelu, u HD-u, u kojoj god prostoriji želiš – pa čak i busu ako si taj prljavi, besramni gad. Nekoć nismo gledali ni pikselizirane videje nego smo gledali fotografije iz videa. Da. Mogli su se i neki klipovi skinuti, od desetak sekundi, ali morao si ih gledati ispred ogromnog računala. Pichunter nam je u dobrom sjećanju, Bravoteens također, ali tek kad je DSL uletio u priču – pornografija je postala bolja.
MSN, ICQ i ostali instant-messaging klijenti
Bio nam dobar ICQ jedno vrijeme. Autor ovog teksta je okupirao jedino računalo u kući jer mlađa sestra nije imala želja lupati po tipkovnici. Ali onda se dogodila prekretnica – otkrila je MSN. Ne možeš ju otrgnuti s tog čuda. Satima u školi s istim ljudima i onda još satima s njima na MSN-u. Prokleti nudge!
Bili smo očajni tad – sign-inali se i sign-outali samo da “simpatiji” iskočimo da nam se javi. Umjesto da se sami javimo.
I mi smo ga koristili, tu su krenuli naši prvi izleti u cybersex i laganje o seksualnim iskustvima, prve fotke grudi od cura koje poznaješ, a ne Ave Devine. Oko MSN-a smo još uvijek neodlučni. Ne fali nam previše iako nam nedostaju neki ljudi iz tog perioda.
Limewire, Soulseek i ostali peer2peer klijenti
Drugi album Kanye Westa izašao. Čitavu noć na Limewireu, na najsporijoj vezi svih vremena (dial-up), skidanje pjesmu po pjesmu, uglavnom u očajnoj kvaliteti. I onda se nekad ispostavi da je jedna pjesma zapravo sida za tvoje računalo, a Gold Digger je zapravo pjesma nekog prelošeg repera koji je odradio gerila marketing i dobro tegirao svoju stvar pod “kanyewestGoldDiggerNEW.mp3” da ju čuje milijun ljudi iako je smeće.
Ti dani su oblikovali naš glazbeni ukus, u to vrijeme nismo bili izbombardirani nevjerojatnim brzinama i tolikom ponudom glazbe pa se glazba i pozornije slušala. Ne stigneš skinuti toliko nove glazbe, slušaš što imaš i slušaš to jako dugo. I danas znamo većinu lyricsa s tog Kanyeovog Late Registration, što se ne može reći za neke novije albume koje vrtimo kao redovno.
Last.fm
Last.fm i danas funkcionira, ali ni blizu kao 2007./2008. godine.
Ultimativni sajt za svakog ljubitelja glazbe. Instaliraš mali plugin za svoj glazbeni player i stranica prati apsolutno sve što slušaš. Zna koga si najviše slušao koji tjedan. Najbolje od svega – “upoznaješ” hrpu novih ljudi zahvaljujući vašem compatibility ratingu, preko njih otkriješ još brdo nove i dobre glazbe, u neke se i zaljubiš iako im ne znaš ni pravo ime niti kako izgledaju – ali očito samo najljepša bića mogu slušati baš TU pjesmu.
Last.fm je u tom periodu sve imao, radio opciju, savršene algoritme za predlaganje nove glazbe, diary funkciju gdje smo pametovali često i stvarali pretenciozne mikroblogerske zapise, zahvaljujući Last.fmu smo znali kada je koji koncert i gdje (točnije – kada je koji koncert negdje blizu u Europi, ali smo presiromašni da odemo)… Sve! Last.fm u srcu.
I danas “skroblamo”, ali zajednica je sve manja, i mi se borimo s nastavkom skrobljanja zbog skakanja s platforme na platformu, malo Android, malo iOS, malo Windowsi pa reinstalirani Windowsi pa reinstalirani Windowsi… Teško je. Ali vrijedi još uvijek. Makar zbog nas samih, da se katalog nastavi puniti, možda se netko zaljubi kad vidi da imamo taj totalno opskurni remiks Jorje Smith ili da smo religiozno slušali Finka 2007. godine.
Internet forumi
“Gle ovo, mama, ja se tu zovem aircraft i ja njima nešto napišem na neku temu, i oni ne znaju tko sam ja, ja ne znam tko su oni i oni meni onda odgovore na ovo.”
Jednostavna vremena. Ponekad i okrutna jer nove ljude se nije dočekivalo presrdačno na forumima jer ipak su to “ekipe”. A jednom kad upadneš u “ekipu” – gotovo je.
Počeli smo s h3s-om (hrvatskim hip hop stranicama), a zahvaljujući tom nišnom forumu imamo nekoliko divnih prijatelja do kraja života. Nakon toga je uletio i index.hr forum koji je bio pretoksičan pa smo od njega odustali nakon 3 godine grozne veze. Po kojim forumima ste vi peglali i kakva iskustva ste imali? Napišite nam u komentarima?
Danas nismo aktivni forumaši, ali forumi su i dalje nepresušno vrelo internet znanja i iskrenih mišljenja – može press release brutalno nahvaliti neki mobitel, ali na forumu ne možeš platiti ekipu da hvali isti mobitel ako je govno.
Miniclip
Flash igre! Besplatne. Satima smo igrali najveće gluparije od igara iako su nas neke namučile kao što je Bloxxorz. Za najbolje flash igre svih vremena pročitajte naš članak klikom OVDJE.
Online gaming
“Kako misliš možeš ti biti na svom računalu i ja na svom i da igramo istu igru?”
Diablo 2 i Unreal Tournament preko onih LAN programčića kojima smo zaboravili ime! Pa onda NBA Live 2004 u multiplayeru kad upišeš prijateljevu IP adresu i onda si ti domaćin igre i namjerno radiš kaos u igri i dodaješ loptu frenetično svuda jer znaš da će prijatelju kad tad zatrzati igra… Bome, vremena. Prvi izlet u online gaming, svidio nam se jako. Nažalost, nije nas uzela ova manija u kojoj igramo protiv hrpe nepoznatih ljudi, zabavno nam bilo s prijateljima. Kad ne mogu doći kod tebe kući jer je vani kijamet.
Emulatori konzola na računalima i brdo igara
Kada smo otkrili da se ovo može – revolucija! Nismo nikad imali neke real konzole iako smo bili itekako upoznati s njima. Visili smo kod susjeda i peglali PS One. Željeli smo uvijek taj Super Nintendo, ali smo dobili piratsku kopiju NES-a u tijelu Super Nintenda (žute kazetice!)…
Posuđivali smo Nintendo64 u lokalnoj videoteci. I onda se dogodilo ovo – imaš emulator, skineš Mario Kart za N64 i peglaš s ekipom do 4 ujutro. Prokleti ljubičasti kornjačin oklop! Toliko igara da ni ne znaš što igrati zapravo, a nisi potrošio ni kune. Da, nije baš savršeno legalno, ali pola toga na (vidljivom) Internetu ionako nije! Ljubav za emulatore i konzolaške igre na PC-ju! Jedino nismo mogli peglati Duck Hunt s onim Nintendo pištoljem na računalu! To nam fali.
Wikipedia, ali i Lektirica, brate
Ovako su se pisali referati, ovako su se pisale lektire. Vjerojatno klinci i danas to tako rade, ne znamo, završili smo škole, ali bilo je divno ne pročitati Zločin i kaznu i svejedno ne dobiti jedinicu.
A realno – biste li radije čitali nešto što je teško 2kg ili nešto što je teško 2kb?
Kasnije je Wikipedia postala glavno štivo, a omiljeni sport nam je bio gutanje svih mogućih informacija koje će nam dobro doći kada se jednom prijavimo na neki random kviz. Teško se bilo izvući iz zečje rupe u koju upadneš klikanjem po hiperlinkovima pa od Michaela Jordana dođeš do uroda kakaa u Peruu i ispodoceanskih kablova. Volimo te, Wiki!
Ako ti je Wikipedia ikad pomogla u školovanju ili bilo čemu drugom – doniraj koji dolara da ovo besplatno znanje (doduše, s pokojom dezinformacijom tu i tamo) može opstati i ostati dostupno svima. Za više informacija klikni OVDJE.
Mi odvojimo “pešest” dolara svake godine.