Kad bi kompjuteri vidjeli...
Napokon smo saznali što računalo ‘vidi’ kada gleda film

Možda je teško povjerovati, ali naša vizualna percepcija djeluje uglavnom programirano te se kao takva fokusira na neke određene objekte i događaje. Pitanje je na što se onda fokusira sam program?
Kada gledamo neki film ili seriju, pogled će nam uvijek biti fokusiran na određeni događaj, objekt ili lik na ekranu, a to je zakonitost koja je za određeni primjer ista kod svakog gledatelja (dobro, gotovo svakog, jer uvijek mora postojati neka iznimka). Ovaj je fenomen uzrokovan našim prijašnjim iskustvom, ali velikim dijelom i onim što nam sam redatelj sugerira, te tako djeluje kao svojevrsna iluzija. No što ako bismo isti princip primijenili na računalnom programu?
Benjamin Grosser je tako stvorio vrlo zanimljiv programski sustav, koji putem linija na ekranu skicira što računalo ‘vidi’ kada gleda neki film. Njegov program djeluje na principu vizualnih algoritama i određenog stupnja umjetne inteligencije, koji mu omogućuje da sam procijeni koji su elementi bitni u određenom kadru ili sceni. Kao primjer je koristio poznate dijelove filmova 2001: Svemirska odiseja, American Beauty, Inception, Taksist, The Matrix i Annie Hall, a evo i što je dobio.
Computers Watching Movies – kompilacija:
Iako smo bili skeptični i zamišljali nešto drugačiji prikaz (sličnije onome u Matrixu), ipak je vrlo jasno vidljivo da cijeli ovaj sistem itekako dobro radi, te bez problema raspoznaje različite redateljske stilove i scenske postave. Tako u filmovima poput Odiseje ili Taksista vidimo vrlo precizne, uredne i gotovo minimalističke linije, dok je u slučaju Matrixa i Inceptiona na ekranu pravi kaos.
To nam govori da su Kubrick i Scorsese u svojim filmovima bili prilično fokusirani na jedan jedini motiv (u ovom slučaju, na likove), dok su braća Wachovski i Nolan koristili cijeli svoj filmski svijet kao bitan element za gledatelja. Što je bolje, procijenite sami… ili pustite svom računalu da to učini za vas!