Nije grijeh!
Surfanje webom i Facebookom na poslu nije štetno, nego korisno i poželjno!

Raditi osam ili više sati u komadu, bez pauze, ubojito je za ljudsko tijelo i psihu, a nove studije pokazuju da svi imaju koristi od kratkotrajnih pauza i “puštanja misli na pašu”!
Nekoć, u ono mračno doba poznato kao “era prije računala”, ljudi su se za vrijeme kratkotrajnih pauza od posla fokusirali na usputna druženja, gledanje u daljinu i maštanje o danima mirovine, kada će napokon biti slobodni okova rada. Danas se pak jedva čeka neki trenutak ili par minuta kada šef ode na kavu ili na “poslovni sastanak s tajnicom”, da se baci pogled na Facebook, Twitter ili naravno, Idesh!, te barem malo skrati mukotrpan radni dan. A budimo iskreni, barem vas pola ovaj članak čita upravo na poslu!
Iako poslodavci uglavnom smatraju da je ovakvo ponašanje kontraproduktivno i tvrtku košta dosta novca, nova istraživanja, koja su provela Sveučilište u Melbourneu i Poslovna škola Harvard, pokazuju da svakodnevna kratkotrajna ‘lutanja’ radnika po bespućima interneta povećavaju njihovu produktivnost i u svakom su pogledu korisna za njihovo vlastito psiho-fizičko zdravlje, ali i za efikasnost na poslu.
Tako postoji nepisano pravilo da bi si svaki zaposlenik trebao dati 20% vremena u svom radnom danu za odmor, ‘resetiranje’ mozga i nezahtjevno bauljanje, kako bi ostalih 80% vremena bio još bolji u izvršavanju svojih zadataka. Na taj se način “izgubljenih” 20% vremena nadoknađuje vrlo brzo, jer se radnik osjeća mnogo energičnije i spremnije za rad. U tom je pogledu još i najgora opcija ako radnik sam sebi brani odlazak na internet, jer tako nepotrebno gubi koncentraciju, a pritom ne dobiva ništa pozitivno.

Internet mačke – drže nas normalnima od 1998.
Naravno, bilo kome tko radi nekakav uredski posao iz iskustva je jasno da ovakve stvari funkcioniraju i u stvarnom životu, te da bez takvih malenih pauza jednostavno ne bi bilo moguće izdržati tih osam ili više radnih sati. Ipak, važno je da se i takvo ‘ljenčarenje’ drži pod kontrolom i ne prelazi tih imaginarnih 20% vremena, jer onda se ipak postiže kontraefekt. A sada, natrag na posao!