Mix

Ovaj liječnik se nije tuširao 5 godina – evo što je otkrio

Muškarac se tušira
Muškarac se tušira Foto: Folder.hr
Autor, liječnik i predavač javnozdravstvene politike na Yaleu, James Hamblin, u svojoj je knjizi Clean: The New Science of Skin objasnio da je higijena nezaobilazna – ali i da se peremo prečesto.

Istraživanje za knjigu proveo je na sebi, ne tuširajući se čak pet godina! Dakle, ne radi se o još jednom marketinškom triku za bolju prodaju određenog brenda sapuna.

U Big Thinku saželi su informacije na koje bismo trebali obratiti pozornost – evo što smo saznali:

Opsesija sapunom mogla bi izazvati alergije

Zaštita od bakterija pranjem mogla bi stvoriti doživotne alergije, a taj se trend pogotovo može opaziti u porastu broja alergija na kikiriki.

Naša je koža prva linija obrane od bolesti i zna se sama zaštititi. Organizmi i bakterije koji na njoj žive obavljaju važan posao u toj obrani te što ih više peremo, to postajemo podložniji utjecaju stranih tijela.

Alergije na orašaste plodove mogu biti samo jedna od posljedica prekomjernog pranja.

Osim toga, alergijski rinitis, astma i ekcem također mogu biti djelomično uzrokovani ili isprovocirani korištenjem previše antibakterijskih sapuna, ili sapuna općenito.

Hamblin kaže da sapuni i adstringensi koji kožu trebaju učiniti više suhom i manje masnom, također uklanjaju sebum kojim se hrane korisni mikrobi.

Koža nam je puna grinja, i neka je

Iako je odvratno razmišljati o tome kako nam grinje ruju po koži, trebamo osvijestiti da su ti odvratni mini-bageri tu s razlogom.

Konkretno, radi se o Demodexu, rodu sitnih grinja koje žive ili u folikulama ili blizu folikula dlaka sisavaca. Bezbojne su i imaju četiri para nogu kojima se zabijaju u naša lica.

Izvorno su otkrivene 1841. godine, ali njihova se važnost počela shvaćati tek 2014. kada se DNK sekvenciranjem pokušao razumjeti njihov utjecaj. Pritom se pokazalo da potencijalno djeluju kao prirodni piling.

U slučaju da ih u koži ima previše, to će dovesti do kožnih bolesti, ali da ih uopće nema, mogli bismo biti još podložniji izbijanju i infekcijama.

Na redovnoj uporabi sapuna možemo “zahvaliti” kapitalizmu

Sapun je kemijski jednostavan i svatko ga može napraviti sam. Ono što plaćamo nije njegov kemijski sastav, već miris i pakiranje.

Prvi patent za metodu obrade pepela kojom se proizvodio sapun odobren je 1790. godine. Ali, u pitanju nije bio instant hit – previše lužine u sastavu rezultiralo je mnoštvom opečene kože.

Trebalo je proći cijelo stoljeće prije nego su tvrtke uspjele Amerikance, našu braću konzumeriste, uvjeriti u neophodnost redovitoga pranja. Uz pomoć marketinga, ofc.

Sapun je postao nešto što svi moraju imati, iz luksuza se pretvorio u javno dobro. Ali, male količine ne donose puno zarade. Zato nas se uvjerilo kako je više – bolje, da bi se na nama više i bolje profitiralo.

Kapitalizam ne prodaje ništa tako učinkovito kao status, zaključuje Hamblin.

Tako je sapun zarazio mainstream svijest. A zahvaljujući razvoju konzumerizma, uskoro smo trebali više svega, ne samo sapuna.

Industrija njege kože gotovo je u potpunosti neregulirana

Osim netuširanja, Hamblin je za svoju knjigu proveo još jedan eksperiment – pokrenuo je liniju za njegu kože.

U Whole Foodsu kupio je sirove sastojke: ulje jojobe, kolagen, shea maslac i sl., nakon čega ih je smiksao u svojoj kuhinji. S Amazona je naručio staklenke i etikete. Uz pokretanje web-stranice preko koje će prodavati svoj proizvod, ukupno je potrošio 150 dolara na cijeli pothvat.

Radilo se o kremi od 60g, tzv. Gentleman’s Cream, koju je s 300 “snizio” na 200 dolara.

Na kraju nije prodao nijednu staklenku. Da se malo više potrudio oko weba i promocije, vjerojatno ni profit ne bi izmaknuo, trenutni izgled i samo jedan proizvod žestoko upućuju na teži scam.

No evo čemu vodi ova priča – na jednoj je izložbi primijetio staklenke od 30g brenda SkinCeuticals. Radi se o C E Ferulic kiselini koju su prodavali za 166 dolara, iako za zdravlje nije ništa korisnija od jedenja naranče.

Osim toga, primijetio je i hype oko pijenja kolagena te je zato objasnio kako kolagen ne čini ništa za našu kožu jer ga enzimi razrađuju u probavnom traktu. Bez obzira na to, mnoge tvrtke i dalje tvrde da kolagen daje sjaj koži.

Također nevjerojatno – dok je radio svoj proizvod, sastojke nije morao prijaviti Američkoj agenciji za hranu i lijekove. Nije trebao zabilježiti ni pružiti dokaze o sigurnosti proizvoda. Samo je trebao podnijeti zahtjev za dobivanje poslovne dozvole. Ah ti Amerikanci i njihova pravila. Zato svaki treći osobni trener ima svoju liniju suplemenata jer je važno da ti ne ugrožavaju sigurnost, a to što nemaju nikakvu funkciju – nikog nije briga.

Mamac za dezinfekciju

Iako trenutno živimo u izvanrednim uvjetima, odmaknimo se od tog konteksta i probajmo zamisliti neku neosakaćenu normalnost – trebamo li dezinficirati baš sve? Vjerojatno ne, kaže Hamblin.

Uostalom, da bi dezinficijens djelovao, treba odstajati na površini barem 10 minuta. Rijetko tko ga koristi na takav način, zar ne?

Njegov je prijedlog brisanje radne površine sapunom i vodom. Redovito ubijanje klica nije najzdravije rješenje, jer slično kao i kod antibiotika, prekomjerna upotreba čini sredstva za čišćenje neučinkovitima.

Preporučuje i da pročitamo više od samog blještavila na prednjoj strani proizvoda za čišenje. Sitni font iza je bitniji.

Životinje imaju miris – mi smo životinje

Reklamiranje sapuna u modernom se marketingu oslanjalo na jedan koncept: miris tijela.

Recimo to ovako, naša stopala imaju neugodan miris zahvaljujući Bacillus subtilisu – bakteriji koja ima snažna antifungalna svojstva. Cipele nam kroz veći dio povijesti nisu bile dostupne, a smrdljiva stopala smatrala su se snažnom evolucijskom osobinom.

Hamblin objašnjava da nismo evoluirali kako bismo smrdjeli, nego smo evoluirali u skladu sa zaštitnim mikrobima koje slučajno smatramo neugodnima.

Iako brojni akteri u industriji wellnessa i njege kože vjerojatno imaju dobre namjere, velik dio onoga što se prodaje nepotreban je, čak i štetan. Marketinški stroj pokušava nam stvoriti osjećaj nepotpunosti, kako bi nam mogli prodati proizvode koji će nas upotpuniti.

Na kraju je zaključio da će tvrtke čiji je rad utemeljen na dokazima imati suprotan pristup njezi kože – “manje je više”. Ali to ne proizvodi milijunske kompanije pa nastavljamo žrtvovati zdravlje u ime brendiranja.

Hamblin je i dalje živ i zdrav, što je jedino bitno.

Period od pet godina nije zezancija. Možda treba svojoj koži učiniti uslugu i smanjiti s manijakalnim tuširanjem i trošenjem svakakvih preparata, nadamo se da već niste učinili nepovratnu štetu.

Ako želite znati više, u svojoj prethodnoj knjizi If Our Bodies Could Talk Hamblin se pozabavio mitovima o cijelome tijelu – sretno.