Za originalne gangstere
6 egzotičnih, bolnih i zaboravljenih tehnika tetoviranja koje se vraćaju u modu
Tetoviranja je postalo toliko svakodnevno da može parirati s kupovanjem kruha, ali još uvijek postoji mnoštvo toga što široj javnosti nije poznato.
Tetoviranje je postalo trend i od toga se ne može pobjeći. Došli smo do toga da je teže naći nekoga tko nije tetoviran, nego nekoga tko ima barem nešto pošarano po sebi. Osim što je to postala općeprihvaćena moda, pozitivno je što tetoviranje uglavnom ne boli toliko jako da je neizdrživo, a i današnji su pištolji ili mašinice za tetoviranje otišli toliko daleko da je crtanje mnogima čak i užitak. No sve je to posljedica tehnološkog razvoja unazad nešto više od stotinu godina, a zanimljivo je vidjeti kako se ekipa prije tetovirala. Jer bome, tetoviralo se od kada je čovjek skužio kako na sebe trajno nanijeti tintu. U mnogim je kulturama diljem svijeta sam proces tetoviranja bio svojevrsna inicijacija, a svaka je tetovaža imala posebno značenje. I bome, u nimalo sterilnim uvjetima i s primitivnim tehnikama, boljelo je kao sam vrag. Neki puristi se tako žele vratiti na samo izvorište tog čina pa oživljavaju drevne i egzotične, ali uglavnom zaboravljene tehnike tetoviranja, a ovih šest bi uskoro moglo postati novi hipsterski hit!
Hand poke iliti pikanje rukom
Kada govorimo o najočitijoj alternativi tetoviranju mašinicom, sasvim jasno u prvi plan upada hand poke metoda. Skill koji je za nju potreban uistinu ima vrlo malo tattoo majstora, a zahtjeva da s iglom u ruci doslovno pika kožu i sam procjenjuje koliko duboko može i mora ići. Ovo je iznimno riskantno i zamorno, a zahtjeva ruke mirnije od onih kirurga. Mana je što zbog kompliciranosti samog zahvata majstor ne može raditi nešto previše kompleksne i detaljne tetovaže pa je ograničen na minimalističke i geometrijske forme, ali to je sada ionako u modi, tako da i nije neka greda…
Tebroi tattoo iliti ekstremno pikanje rukom
Naravno da će Japanci, jedan od naroda kojima je tetoviranje duboko ukorijenjeno u povijesti i tradiciji, a želja za ekstremnim ih goni od samih početaka civilizacije, smisliti bolniju varijantu gore spomenute hand poke metode, ali zato ih i volimo! Princip tetoviranja je otprilike jednak, a jedina je razlika što tattoo majstor iliti horishi ne koristi samo jednu iglu, nego metalni ili drveni štap na čijem se vrhu nalazi prosječno 15-ak igli koje podsjećaju na oštrice i sve one rade na tvojoj koži u isto vrijeme. Postoje varijacije sa više ili manje igala, kao i razni oblici samih igala ovisno o potrebi za sjenčanjem ili iscrtavanjem linija, ali tebroi tattoo je u svakoj od njih ekstremni sport.
Skin stitch iliti šivanje tetovaže
Ovdje se ne radi o nekoj igri riječi ili kompleksnoj metafori: skin stitch je upravo ono što prvo pomislite kada čujete taj izraz. Radi se o metodi koja je specifična za domorodačka plemena Sjeverne Amerike, a sastoji se od umakanja konca u tintu i ušivavanja istog pod kožu. Nakon što tijelo apsorbira tintu, konac se vadi, a zadovoljnom klijentu ostaje uistinu unikatna tetovaža. To stvarno i mislimo, jer je skin stitch i dalje uglavnom ograničen na nekoliko majstora u SAD-u i Kanadi, a ukoliko nemate sreće da se nađete na tattoo konvenciji kada tamo gostuje neki od skin stitch majstora voljnih da se igraju s vašom kožom, teško da ćete u skorije vrijeme doživjeti ovo iskustvo.
Handtap tattoo iliti lupkanjem do tetovaže
Kažu da je tetoviranje kakvo danas poznajemo u “moderan” europski svijet došlo preko istraživača i moreplovaca koji su jedrili pacifičkim otocima, a vrlo je lako da su na tamo nekom Borneu ili Polineziji pokupili upravo handtap tattoo. Svaki poznavatelj tetovaža ili zaljubljenik u dokumentarce sigurno odmah prepoznaje metodu u kojoj majstor lagano lupka u drveni alat u obliku slova L s iglom natopljenom tintom na vrhu te stvara dobro poznate simbole i motive Dalekog Istoka i Oceanije, ali ova je tehnika na Zapadu i dalje vrlo rijetko korištena nepoznanica. Zato bi možda bilo dobro da s putovanja u te daleke krajeve ne donesete nekakve glupe drangulije ili suvenire, nego crtariju koja stvarno ostavlja dojam!
Bamboo tattoo iliti tetoviranje bambusom
Još jedna metoda slična hand pokeu, samo umjesto obične igle majstor koristi dugačak i težak štap od bambusa (danas često i metalni) kojim lupkanjem nanosi tintu na kožu. Ova je metoda potekla iz Tajlanda i još uvijek se često tamo koristi, a posljednjih je godina postala popularna među turistima željnima malo dugotrajnijeg suvenira. Iako izgleda kao nešto vrlo bolno, oni koji su prošli bamboo tattoo tehniku kažu da zapravo izaziva osjećaj sličan škakljanju, tako da se stvarno čini kao nešto što bi se moglo napraviti za putovanja u tu egzotičnu državu.
Ink rubbing iliti trljanje tinte u ranu
Koliko je bamboo tattoo bezbolna metoda, toliko je ink rubbing na drugoj strani spektra. Zapravo se radi o formi skarifikacije iliti stvaranja ožiljaka, samo što u ovom slučaju na otvorenu ranu na koži napravljenu najčešće skalpelom tattoo majstor utrljava tintu. Koža zatim zacjeljuje i tako nakon par tjedana i otpadanja kraste dobijemo nešto uistinu neobično i nesvakidašnje. Kao i klasična skarifikacija, i ink rubbing teško prolazi među konvencionalnim tattoo majstorima i treba se uistinu potruditi pronaći nekoga voljnoga (i s dovoljno znanja) da to napravi, ali ako baš želite imati najluđu tetovažu u gradu, teško može brutalnije od ovoga!
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
