Sise su nam jedino i bitne
Golotinja bi se mogla vratiti u Playboy, ali je li ikoga uopće briga?
Kada je u veljači ove godine odlučeno kako Playboy više neće podržavati golotinju, umrla je i zadnja nada za taj kultni časopis. Može li doći do reanimacije?

Postoji opravdana bojazan da novije generacije nikada neće znati što je to bio i koliko je značio Playboy za milijune i milijune ljudi diljem svijeta. Lagana pornografija je mnogima bila prvi izlet u svijet seksa i seksualnosti, a neki su se na njoj zadržali neprirodno dugo. Ne sudimo. Na kraju krajeva, Playboy je osim golotinje oduvijek imao i vrlo kvalitetne članke i popratni materijal, što ga je činilo uistinu dobrom i zaokruženom kupovinom. No iako su članci bili dobri, jasno je kako je većina taj časopis kupovala upravo zbog duplerica, golih sisa i šanse da se vidi i malo školjkice. S tehnološkom revolucijom i probojem interneta u sve pore i rupice našeg života nestala je potreba da gole žene tražimo u časopisima, jer nam se nude na svega 2-3 klika i rade uistinu sve što čovjek može zamisliti, pa je Playboy (kao i svaki drugi sličan časopis) zapao u probleme. Glavešine su rješenje vidjeli u prestanku objavljivanja golišavih fotki i fokusiranju na snapchatoidnim gluparijama, a ta je nova era započela u veljači ove godine. I izgleda kako nije upalilo…
Nakon što se legendarni Hugh Hefner u 90-oj godini zbog bolesti povukao s mjesta glavnog kreativca Playboya, naslijedio ga je njegov 25-godišnji sin Cooper Hefner, koji sada želi vratiti kazaljku sata unatrag i poništiti odluku o zabrani golotinje. Na žalost, na putu mu stoji Ben Kohn, predstavnik korporacije Rizvi Traverse koja je i vlasnik Playboya, a koji golotinju ne vidi kao smjer kojim Playboy treba ići, prvenstveno zato jer bez takvih fotografija raste vjerojatnost kako će oglašivači (pogotovo ovi konzervativniji) dati lovu za oglašavanje na njegovim stranicama. Izgleda ipak kako se unutar samog Playboya vodi borba za moć i dvije struje nastoje progurati svoje ideje i planove, a iako bismo voljeli da se gole sise i guzice vrate na te glatke stranice, zapravo nam je svejedno.
Volimo Playboy, pogotovo iz nostalgičnih razloga, ali jasno nam je kako je njegovo vrijeme prošlo i kako ga je evolucija jednostavno dostigla. Ako smo već prihvatili činjenicu kako ćemo jednog dana umrijeti, valjda možemo prihvatiti i činjenicu kako je par golih fotki na papiru ipak inferiorno cijelom internetu prepunom takvih ljepota. Playboy je ionako kupovao rijetko tko, a od kada su izbacili golotinju, kupuje ga još i manje ljudi, pa je u planu da se broj izdanja smanji sa 10 na 6 godišnje. Čak i da se golotinja vrati na njegove stranice, teško bi to nagnalo ikoga da obnovi svoju pretplatu, pa moramo reći kako se ovdje ipak radi o šamaranju onesviještene kobile i kako zapravo nema smisla išta više pokušavati jer se radi samo o odlaganju sigurne smrti. Ali dobro, neka nam barem Playboy u vječna lovišta ode s praskom!