Je li došlo vrijeme za veliki povratak toplog piva?

Iz sadašnje se perspektive možda čini kao ludost, ali prije svega 200-tinjak godina cijeli je svijet pio isključivo toplo pivo. Bilo bi i vrijeme da se ovaj način konzumacije omiljene nam tekućine vrati u modu!

Ako smo sigurni u išta vezano uz pivo, onda je to empirijski dokaziva činjenica kako najbolje legne kada je hladna. Štoviše, što hladnija to bolja! No, nekoć to nije bilo tako, a sve do početka 20. stoljeća u većem je dijelu svijeta bilo sasvim normalno da se ovaj napitak pije topao, pogotovo u zimskim mjesecima. Za skladištenje većih količina pive jednostavno nije bilo mjesta niti adekvatne tehnologije, a prevladavalo je vjerovanje kako je želudac zapravo svojevrsni vrući kotao za probavljanje hrane te ga hladno piće bilo koje vrste može ugasiti. Osim toga,, u ono je vrijeme hrana bila gotovo pa luksuz pa se toplo pivo pomiješano sa šećerom i začinima moglo smatrati okrepljujućom juhicom i vrlo je često doslovno spašavalo živote umornih i izgladnjelih putnika.

Najveća je razlika između davnih vremena i sadašnjosti pive ipak u tome što mi danas uglavnom pijemo svijetle bistre lagere, dok se nekoć rokalo isključivo po gustim, tamnim i slatkim pivčugama. Bez sustava za hlađenje (a tada ih nije bilo) ova bi cuga vrlo brzo fermentirala pa se uglavnom pila maltene iz kotla, a što bi duže stajala, to je bila veća šansa da se pokvari i na sebe navuče nimalo ugodne bakterijske infekcije. Iskusniji bi pijanci odmah skužili kako s okusom nešto ne valja pa su ga pivari pokušavali prikriti hrpom šećera, začina i žestice, a kako bi na neki način produžili vrijeme trajanja svog napitka, često su koristili i iznimno otrovne dodatke poput opijuma, sumporne kiseline, željezovog sulfata i strihina. Nije niti čudo kako je maksimalna životna dob bila 40 godina!

Ipak, toplo je pivo bilo itekako popularno, a svaki je kraj imao neku svoju varijantu (posebno je zanimljiv britanski flip: mješavina pive, ruma i šećera). U nekim zapisima iz 17. i 18. stoljeća stoji kako se toplo pivo iliti “pivska juhica” pilo za doručak, ručak i večeru, a smatrano je više hranom nego napitkom. Ipak, već krajem 19. stoljeća ovakva praksa polagano izumire, a glavni je razlog tome širenje njemačkih lagera te napredak tehnologije proizvodnje i distribucije alkohola. Zadnji je čavao u lijesu toplog piva zabijen za vrijeme prohibicije u SAD-u, kada je skrivanje takve vrste napitka postalo jednostavno nemoguće pa su se svi prešaltali na ono što manje-više imamo i danas.

Teško je zamisliti da ovaj napitak može biti fin i kada je topao, ali porastom potražnje za craft pivom i pivom iz domaće radinosti, možda bi i ovi arhaični recepti mogli doživjeti svoj veliki povratak. Pivoljupci i hipsteri su uvijek u potrazi za nečim starim-novim pa je teško povjerovati da ne bi bilo zainteresiranih, a nekoliko je hrabrih barova diljem svijeta u svoju ponudu već uvrstilo napitke s toplim pivom. Njujorški bar Booker and Dax tako nudi pivske koktele zagrijane vrućim žaračima, londonski Purl servira toplu mješavinu pive i džina koja je nekoć bila iznimno popularna među radnicima na Temzi, a Cascade Brewing u američkom Portlandu se iznimno ponosi svojim vrućim oporim pivom s okusom višnje i raznim začinima (Glueh Kriek). Nije puno, ali je početak, a za par bismo godina ovakvu cugu mogli probati i u nekoj od naših birtija. Svakako treba provjeriti kako čovjek izgleda kada rokne 10 ovakvih komada i koliko narednih dana mora provesti vegetirajući dok se ne oporavi… naravno, čisto u znanstvene svrhe!

TAGOVIalkohol fermentacija hladno pivo piće pijanci pivo pivovara srednji vijek toplo pivo