Kako preživjeti možda i najveći pakao u Hrvatskoj – traženje stana na Njuškalu?
Pitanje krova nad glavom jedna je od standardnih, vjerojatno i najveća egzistencijalna briga milenijalaca kojima je riješiti taj problem realno kudikamo teže nego li boomerima. Mladi se dijele u nekoliko kategorija. Najsretniji su, naravno, oni kojima je stambeno pitanje riješeno i starci su im olakšali tranziciju u svijet odraslih. Sretnima se mogu smatrati čak i oni koji postanu legalni robovi kredita jer imaju svoju nekretninu, iako će banci vratiti bezobrazno veliku svotu novca, a omča će im oko vrata biti narednih 30 godina. Najgore je vjerojatno onima koji ne svojom voljom moraju živjeti s roditeljima u istoj dobi u kojoj su njihovi roditelji imali kuću, automobil i dvoje djece. Tek malo iznad njih su svi oni koji se bore s podstanarstvom, sve gorim uvjetima na tržištu nekretnina, ludim najmodavcima i još luđim ugovorima koje potpisuju. E pa tamo smo i mi.
Will you be able to afford a flat if you stop buying avocado toast? https://t.co/1VuskHh9Wm
— The Guardian (@guardian) December 8, 2017
Ako ste i sami dio ove (ne)sretne ekipe, vjerojatno ste primijetili da stanje nikad nije bilo gore, neovisno o tome gdje u Hrvatskoj živite. Eventualno se lakše diše u poharanoj Slavoniji, no tamo je posljednjih godina ionako dovoljno problema da im ne treba još i ovo. Na moru je turizam dosegnuo svoj vrhunac, svaka šupa je prenamijenjena u apartman, a dok taj balon ne eksplodira u Splitu, Duborvniku ili Zadru teško ćete uopće unajmiti stan na 12 mjeseci. Pohlepni vlasnici imaju svoju računicu, a ona je vrlo jasna. Osam ili devet mjeseci u godini stan iznajmljivati studentima, a onda sezonu po znatno većoj cijeni osjetno bolje ‘podmazanim’ turistima. Zagreb je donedavno bio lišen takvih problema, ali mini eksplozija turizma u metropoli dovela je do sve veće prenamjene stanova u AirBnb-jeve, a porast dnevnih najmova nauštrb onih mjesečnih je značajno porastao. Vlasnici u pravilu za pola mjeseca popunjenosti mogu zaraditi više nego da su im u stanu iz mjeseca u mjesec svakodnevno isti ljudi. Sve to dovelo je do toga da su iznajmljivači počeli imati sve više prohtjeva, a cijene su u Zagrebu osjetno porasle. Govorimo o toj razini da je samcu s prosječnim primanjima vrlo teško, gotovo nemoguće, živjeti u Zagrebu. Iznimka su garsonjere i rubni dijelovi grada. Eventualno dijelovi kuće uz vlasnika, što je jasno i zašto svakome tko se u takvu avanturu jednom upustio.
Moj savršen stan: max 80 kvadrata, da nije u zgradi s više od 5-6 katova, da je zgrada okružena prirodom, a opet relativno blizu svim nužnim sadržajima. Da mi susjedi znaju razdvajat otpad i da ne moram otplaćivat kredit do Manolićeve dobi. NJUŠKALO – NO RESULTS FOUND
— Iris (@Thaumantis) December 29, 2019
U glavnom gradu ćete tako teško pronaći pristojan stan s odvojenom spavaćom sobom za manje od 400 €, dok s brojem kvadrata usporedno rastu i cijene pa par može slobodno računati da ispod 550 ili 600 € neće proći ako ne želi živjeti 45 minuta od centra grada ili spavati uz bakin regal iz doba Hrvatskog proljeća. Tome sve češće možete pridodati i kojekakve namete kojih prije nije bilo. Danas se od podstanara sve češće očekuje da plaća pričuvu, i dok je polog razumljiv i prihvatljiv, najveća svinjarija posljednjih godina je provizija agenciji. Postoje naime vlasnici stana dovoljno lijeni ili nesposobni ‘opaliti’ 10 fotki mobitelom i javljati se na pozive pa za tu uslugu angažiraju profiće. Nemamo ništa protiv, ali onda taj trošak ne mogu snositi podstanari jer nitko od njih nije tu uslugu tražio niti je od nje na bilo kakav način profitirao.
Kad smo već kod fotki, one su najčešće užasne i ne prikazuju realno stanje stvari. Najmodavci su kruti oko svakog dogovora, nerealni u procjeni svoje nekretnine, a oni koji vam neće mjesecima ili godinama stvarati žuč su s vremenom postali jackpot. U svojim oglasima navode posve trivijalne informacije poput ‘blizina pošte’, uz fotke vam opisuju pogled s prozora, svaki kvart je miran, a svaka nekretnina ‘prilika’. Jedni diskriminiraju pa ne žele studente, drugi hoće samo studente jer (valjda) više vjeruju u stabilan mjesečni priljev roditelja nego u poslove milenijalaca. Jedni iznajmljuju samo ženama, mnogi ne dozvoljaju useljenje s djecom, a većina s kućnim ljubimcima. Ne znamo doduše kakvu bi štetu petogodišnjak ili maltezer trebali napraviti pohabanom kauču i stolu iz zlatnog doba Juge u tom suterenu ‘punom svjetla’.
Rijetki stanovi čiji je value for money prihvatljiv odlaze odmah. Ako ozbiljno tražite stan na Njuškalu, a budžet vam nije neograničen računajte na kampiranje i refreshanje na portalu. Pomažu mnogobrojni filteri kojima možete suziti izbor na ono što vas zaista zanima. Nakon nekog vremena znat ćete sve oglase napamet, a i drugom bojom će biti označeni oni koje ste već otvarali. Naoružajte se živcima jer pročitat ćete gomilu bisera poput ‘stan u srcu Vrbika’, ‘korektni susjedi’ ili ‘NOVAC NARUKE JA DOLAZIM PRVOG U MJESECU ZOVNEM PRIJE’. Prilikom jednog od mnogobrojnih gledanja stanova bili smo jedni od 30 ljudi koji su istog dana došli pogledati nekretninu. Prije toga je za potrebe selekcijskog procesa trebalo složiti nešto nalik motivacijskom pismu, a poslije razgleda i nakon donošenja odluke glave stana, dobili smo zahvalu i odbijenicu kao kod razgovora za posao. Samo da nismo ostali u kakvoj fiktivnoj bazi podataka, najdražem asu iz rukava svakog poštenog HR-ovca u velikoj firmi.
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
