Usvoji 6 zlatnih pravila za najbolji domaći burger u tvom životu

Dosta ti je ovih izmišljotina od burgera po gradu, nepotrebne gužve i precijenjenih piva? Nema slađeg nego sam smastiti burger u kućnoj radinosti, još ako pozoveš srcu mile osobe – obožavat će te zauvijek.

Za vrhunski burger je potrebno da najbolji sastojak bude vrhunski. Od ovih mljevenih paketića po trgovačkim centrima se nećeš previše usrećiti jer ga melju i melju da sakriju količinu masti (iako je mast dobra, ali ne u prevelikim količinama), a i nije bogzna koliko svježe. Odeš do mesara Branka, pozdraviš uljudno, pitaš ga kako je, on tebe pita kako si, što ćemo danas i dobit ćeš svježi komad mesa. Biraj pravi komad mesa, ništa mljeveno. K tome – neka je od odrasle životinje (govedina!) i po mogućnosti neka ima 70 posto crvenog i 30 posto bijelog. To je dobar omjer. Zamoli Branka da ti to izmelje. Dvaput po mogućnosti. Da nije presitno. Zna već Branko sve. Već ovim korakom si u prednosti sa stvaranjem najboljeg burgera ikad.

Nije loša stvar locirati i najbolje pecivo koje postoji. Krumpirovo pecivo nam dobro prolazi, a i integralna peciva znaju biti dobra ako nemaju previše kiseo okus. A opet – možda baš voliš taj švapsko-alpski kiseli kruh jer su ti preci bili plemići u Austro-Ugarskoj i oduvijek gajiš ljubav prema svemu dosadnom.

Kad lociraš pecivo, ne moraš ga zapeći – iako “kul video na Youtubeu” to preporuča. Tako će kruh upiti sokove i umake koje ubaciš u njega, nama je to dobitna kombinacija. A opet, ako ga želiš zapeći – samo daj.

Realno, pravi burger dolazi s roštilja. Naravno, ako si zatočen u stanu i sredina je studenog – nije baš praktično roštiljati. Na balkonu. Jer su ti susjedi mimoze koji misle da ugrožavaš njihovu žbuku i dosadne živote (potomci Habsburgovaca u penthouse, šta ćeš). Odrastao čovjek treba posjedovati posudu/tavu od lijevanog željeza. Za nju se treba jako brinuti, ali isplati se. Raspoređuje toplinu maestralno, a ako ti dosadi držat je na štednjaku – samo ubaciš čitavu stvar u pećnicu. To govorimo za neka druga jela koja nisu burgeri. E burger na ovu tavu. Ravnomjernijeg pečenja nema.

Imaš savršenu masu mljevenog mesa, kombinacija 70% crvenog i 30% masti… Ne trebaš ulje. Zagrij tavu, pljesni tu pljesku na tavu bez ikakvih dodataka. Mast iz burgera će se pobrinuti da sve bude na svom mjestu, a pecivo će ti razviti i finu koricu, dok će iznutra ostati mehko i savršeno. Ako baš moraš, koristi maslac. Nikako maslinovo ulje. Nismo pogani!

Imaš te likove koji nervozno okreću burger svakih deset sekundi. Ako ih sretneš, pitaj ih kako su im ženski članovi obitelji. Ne ide to tako. Staviš ga na tavu, ostaviš ga da lijepo posmeđi, okreneš ga na drugu stranu – neka se još malo peče. I ako planiraš staviti sir gore, okreneš ga još jednom – nakeljiš sir na vrh i poklopiš tavu poklopcem od nekog lonca kako bi se sir lijepo otopio. Sva mudrost svijeta. Zašto ozlijediti zglob ili razviti pečenjarski lakat – ako može biti jednostavno i fino?

Ove likove najviše ne volimo. Zašto stiskati meso? Pa sve što se kuhalo unutra i pripremalo će samo ostati u tavi. Puno je bolje kada ti burger džus curi na sve strane, a ti sretan kao klinac koji je dobio Nintendo za rođendan.

I zadnje – najvažnije pravilo… Podijeli sreću burgera s drugima, nisi prošao svu ovu muku samo kako bi proždirao ove savršene izume potpuno sam.

TAGOVIburger hamburger hrana meso