Dolar po dolar, nove sise!
Besplatno povećanje sisa? O da, i toga ima, ali uz cijenu

U današnje je vrijeme teško naći nešto uistinu bizarno, ali internet servis kojim se skupljaju donacije za operaciju povećanja sisa je iskonski jeziv!
Ljudi svoje tijelo prodaju od pamtivijeka, a u tome na žalost prednjače žene. Nekoć je to bilo samo radi običnog seksa, no danas se čini kao da je sve, od odjeće do noćnih klubova, podređeno trgovini ženstvenosti i seksipila. U vrhu takvih pomaknutih vrijednosti, nalaze se i plastične operacije, od kojih kao najgori primjer još uvijek stoji povećanje sisa. Nebrojeno je mnogo primjera žena, koje su umetcima željele povećati svoje samopouzdanje, no vrlo su brzo shvatile da im je to bila najveća pogreška u životu. Zadnjih se nekoliko godina naveliko govori i piše upravo o tim problemima, no plastični kirurzi i dalje imaju pune ruke posla.
Zato nimalo ne čudi da su se vrlo brzo našli svakojaki ljudski gmizavci, koji će iskoristiti taj ženski nedostatak samopouzdanja (ali i mušku usamljenost), i pretvoriti ga u unosan biznis. Tipovi su to poput Jaya Moorea i Jasona Grunstra, čija stranica My Free Implants zarađuje finu lovu na ljudskoj nesreći. Prototip su pokrenuli još davne 2005. godine, kako bi jednoj konobarici u Las Vegasu pomogli da skupi pare za operaciju povećanja sisa. Kada se ta akcija pokazala uspješnom, podigli su i stranicu kakvu poznajemo (manje-više) i danas, te krenuli u crowdfunding kampanju, i prije nego što je takav način financiranja postao popularan.
No što je zapravo My Free Implants? U suštini, to je mješavina društvene mreže, stranice za upoznavanje i crowdfunding servisa. Njezini članovi dijele se u dvije skupine: ‘girls’ iliti cure koje traže donatore, te ‘donors’ iliti ljude koji doniraju novac. Ako ste djevojka, otvorite profil, stavite svoju fotku, napišete neke osobne interese i zanimljivosti iz života, te čekate da vam se netko javi. Dakle, isto kao bilo koja druga društvena mreža! Ako ste pak ‘donor’, možete razgovarati s djevojkama preko svojevrsnog javnog chata, ali kada s nekom od njih želite popričati privatno, servis će vam naplatiti jedan dolar za svaku poslanu poruku (s ograničenim brojem znakova).

Nekako ne vidimo razliku između amsterdamske Četvrti crvenih svjetiljki i My Free Implantsa
Djevojke novce mogu skupiti upravo na taj način, dakle dolar po dolar s privatnih chatova (tu će definitivno bolje proći one koje znaju ‘zapaliti’ sugovornika), ali i posebnim ‘natjecanjima’, koja postavljaju donori. Oni mogu biti tipa “pokaži mi vaginu i dati ću ti 10 dolara“, ali i “200 dolara ide najboljoj guzi“. Drugim riječima, čista prostitucija. Postoje i rijetki slučajevi kada će neki bogati mecena uplatiti poveći iznos djevojci koja mu se dopada, no to nekako poništava cijeli onaj segment društvene mreže.
Naime, muškarci koji se skupljaju na My Free Implants uglavnom su usamljeni tipovi, koji samo žele razgovarati s pravom, običnom djevojkom od krvi i mesa. Oni tu komunikaciju žele što više produžiti, tako da dati velike pare odmah i riskirati brzi odjeb, definitivno nije najbolja taktika. Zato potrebnih pet-šest tisuća dolara, koliko uglavnom košta boob job, žene skupljaju i po godinu dana.
Valja napomenuti da sav skupljeni novac ne ide direktno ženama, nego se sprema u ‘Boob Bank’, iliti Banku Sisa, od kuda se uplaćuje izravno nekom od kirurga u okolici sretne kandidatkinje, koja nakon operacije ulazi u Dvoranu slavnih i postaje još jedna zadovoljna mušterija.

Ponosne vlasnice novih sisa
A iako su sve vodeće udruge plastičnih kirurga osudile ovakav način financiranja, već 1100 žena uspješno je podvrgnuto zahvatu (a još 3500 ih čeka svoje donacije). One su tokom godine prodavale svoje tijelo, skupile novac i ostvarile svoj san. Na žalost, mnoge od njih nisu svjesne da im vrlo vjerojatno slijedi kronična bol u prsima, oštećenja živaca, infekcija, te gotovo sigurno i potencijalno opasno curenje umetaka. Također, svake dvije godine bi se trebale podvrgnuti MRI skeniranju, koje košta od dvije do pet tisuća dolara, a američko ga zdravstveno ne pokriva. Sve je to, dakle, previsoka cijena za malo samopouzdanja.
Nećemo se praviti čistuncima i ignorirati činjenicu da volimo gole i polugole žene, ali neke granice dobroga ukusa ipak moraju postojati. Mi svoju povlačimo kod prodavanja tijela poradi donacija za operaciju povećanja sisa.