Ove 4 neobične i naizgled neugodne aktivnosti će začudo učiniti naše živote sretnijima

Kada bi bilo lako biti sretan, svi bismo bili sretni, a kako znamo, tome jednostavno nije tako. Štoviše, dovoljno je samo prošetati ulicom i skužiti kako većina ekipe ima smrknute face te se jedva vuku pod kakvim god teretom na svojim leđima. Pomažu tu dakako i obitelj i prijatelji i omiljene serije i sve ono što nam daje dovoljno razloga da se ujutro dignemo iz kreveta (a kada ne ide tako, uvijek postoje legalni i ilegalni pripravci koji će te malo pogurati), ali nekada čovjek jednostavno poželi krenuti drugim putem i svoju sreću potražiti na nešto nekonvencionalniji način. Znanost tako tvrdi da bi upravo ove četiri naizgled neugodne aktivnosti mogle biti tajna za otključavanje tog osmjeha na licu!

Sudjelovanje u tučnjavi

Naša je generacija maltene odrasla na Fight Clubu, čija je filozofija (barem ona površinska) bila kako čovjek uistinu ne može poznavati samoga sebe dok se ne potuče s nekim. Ima u tome nešto, ali ima i u općenitoj ljudskoj afekciji prema nasilju, krvi i dobroj staroj šori. Kako drugačije objasniti nevjerojatnu popularnost boksa odnosno, u novije vrijeme, MMA događaja? Istraživanje koje su 2008. godine proveli znanstvenici sa Sveučilišta Vanderbilt tako pokazuje da ljudi ne uživaju samo u gledanju, nego i u aktivnom sudjelovanju u šori. Naravno kako se to nikome ne čini kao pretjerano ugodna aktivnost, ali oni koji prežive i na kraju se izvuku s ne toliko ozbiljnim posljedicama pokazuju znakove vrlo velike sreće. Njihov mozak tada popali sve centre namijenjene nagrađivanju, pa fajt (pogotovo ako je ishod pozitivan) u čovjeku evocira one pradavne evolucijske porive za zaštitom svog staništa, resursa ili partnera. A valjda je zadovoljstvo i veće, što je protivnik jači… pogledajte samo bossove u igricama i sve će vam biti jasno!

Vožnja u javnom prijevozu

Malo tko će reći kako uživa u vožnji pretrpanim busevima ili smrdljivim tramvajima, ali ukoliko je sustav javnog prijevoza donekle sređen, većini ljudi ovakav oblik transporta predstavlja veliko zadovoljstvo. Prije svega, sam izostanak potrebe da čovjek aktivno sudjeluje u prijevozu (iliti vuče se po gužvetinama iza volana svog automobila) znatno smanjuje razinu stresa, a daje i dovoljno vremena za opuštanje, razmišljanje, čitanje novina ili knjiga, slušanje glazbe ili razgovor s drugim putnicima. Ponavljamo, sve je to ukoliko se voziš u sređenom javnom prijevozu jer nekako sumnjamo da hormoni sreće rade kada si sprešan na stražnjim vratima ZET-ovog autobusa i samo čekaš kada će ona popustiti, a ti se naći pod kotačima…

Gledanje tužnih filmova

Svi ponekad volimo kada nas malo pritegne u grlu dok gledamo tužne filmove, a za to postoji i sasvim prozaičan razlog. Naime, gledanje fiktivne tragedije baca drugačije svjetlo na naš vlastiti život te nas time uglavnom čini sretnijima. Kada zdrava osoba gleda neku srcedrapaljku od drametine u kojoj glavi lik umire od raka, iako će za vrijeme filma jedva susprezati suze, nakon njega će se osjećati ipak mnogo pozitivnije prema životu, jer je on taj koji preživljava. Sve je to zapravo zatvoreni krug u kojem tuga izazvana tragedijom potiče posmatranje vlastitog života što pak povećava “užitak” u tragediji i tjera na razmišljanje o bliskim odnosima što povećava sreću, a time i faktor uživanja u gledanoj tragediji. Ne kažu bezveze da se dobro tu i tamo pošteno isplakati!

Razmišljanje o smrti i umiranju

Kao i u slučaju tužnih filmova, razmišljanje o smrti dok si živ (totalno smo duboki) ima za posljedicu povećanje faktora sreće, što se možda kosi sa logikom, ali tako uistinu jest. Dobro, usput bi se mogle javiti i panične epizode te saznanja kako ćemo svi mi jednog dana biti samo beznačajni prah, ali dok se to ne dogodi, dobivamo malene potiske elana i želju da svoje dane ipak proživimo na malo bolji način nego do sada. Istina, stvarnost nas vrlo brzo spusti na zemlju i sve se vrati na početak, no onda opet čuješ kako je netko umro ili prođeš pored groblja, malo se zamisliš i shvatiš kako je zapravo prilično velika sreća kako uopće dišeš, a kamoli išta više. Jesu li onda gotičari, grungeri i Nick Cave najsretniji ljudi na svijetu?

TAGOVIaktivnosti javni prijevoz razmišljanje smrt Sreća tučnjava tužni filmovi život