Lifestyle

mala škola kuhanja

Banner 300

Posjetila sam kulinarsku radionicu u centru Zagreba na kojoj su me pokušali naučiti kuhati – je li im uspjelo?

Piše , Objavljeno

Jednom kad pređeš tridesetu i žensko si koje nije ni u vezi, a kamo li udato, ljudi imaju tendenciju zaključiti da nešto nije u redu s tobom ili da si jednostavno preizbirljiva jer – i gore su se udale, zar ne?

Sve je to više-manje podnošljivo dok jednom ne kreneš i sam sebe preispitivati isto. U jednoj od takvih autoanaliza zaključiš kako je sigurno problem u tvojim kuharskim sposobnostima ili nedostatku istih jer – ljubav ide kroz želudac, zar ne?

Shvativši da imaš previše godina da bi svaki dan mogla jesti paštu i ne vidjeti posljedice na svojim bedrima i trbuhu, zaključiš kako je vrijeme naučiti kuhati nešto novo. Odlučiš učiti od profesionalaca jer ipak su ti 32, nije više za zafrkavati se, te se odlučiš prijaviti na školicu kuhanja i tako otkriješ Centar za kulturu prehrane u Zagrebu.

Centar za kulturu prehrane – kako i kada je sve počelo

Smještena tik uz Britanski trg, u Nazorovoj ulici, nalazi se jedna lijepa kućica iz koje se uvijek šire fini mirisi. Naime, na prvom katu smjestio se Centar za kulturu prehrane – mjesto gdje lokalci dolaze učiti kuhati internacionalne kuhinje, a stranci naša domaća, autohtona jela.

Ja sam došla 18. veljače u 18:00 sati na francusku kulinarsku radionicu i večeru, izvidjeti što to oni i kako rade, te ima li šanse da jednoga dana od mene naprave kuharicu i ženu spremnu za udaju?

U Centru me dočekala voditeljica Vanja Varga, kao i kuharica Anja koja je u kuhinji pripremala namirnice koje će nam trebati za večeru. Uz mene bi večeras još 10 polaznika trebalo učiti kako pripremiti čak pet francuskih jela.

unnamed

Fotografija: Vanja (lijevo) i Anja (desno)

Dok su se Vanja i Anja pripremale za današnju grupu, Vanja mi je ispričala ponešto o samome Centru pa sam saznala da ovako nešto u Zagrebu postoji još od 2012. godine, što me poprilično iznenadilo. Kako jako volim i jesti i putovati, već sam u nekoliko zemalja išla na kulinarske radionice gdje osim što fino jedeš i upoznaješ zemlju kroz njenu gastronomiju i kulinarske običaje. Tako sam u Španjolskoj učila raditi paellu, a na Tajlandu Pad Thai, govorim Vanji koja klima glavom i priča kako su upravo tako vlasnici centra Biotechnicon došli na istu ideju.

Biotechnicon je poduzetnički centar osnovan 1997. godine i bavi se ekološkom kontrolom i certifikacijom hrvatskih autohtonih proizvoda te služi kao podrška poslovanju malih i srednjih poduzetnika u prehrambenome sektoru. Vlasnici, gospođa Ana Marušić Lisac i njen muž, došli su na ideju da u sklopu Biotechnicona osnuju  Centar koji će biti mjesto gdje se hrvatski proizvođači autohtonih proizvoda mogu predstaviti i gdje ljudi mogu doći kuhati, zdravo i fino jesti i uživati, što su primijetili da je popularno i u drugim zemljama, priča Vanja.

Tako je nastao Centar za kulturu prehrane – mjesto koje organizira tečajeve i radionice kuhanja, kako jela internacionalnih kuhanja koja najčešće zanimaju naše ljude, tako i autohtona domaća jela koja zanimaju uglavnom turiste. Dok Vanja i ja čavrljamo, u Centar počinju stizati prvi polaznici današnjeg francuskog kulinarskog tečaja. Svi se okupljamo u dnevnoj prostoriji u kojoj se nalazi veliki stol za kojim ćemo za nekih dva sata uživati u onome što smo pripremili.

 

Naša današnja francuska večera sastojala se od 5 slijedova.
Snimka zaslona (402)

Dok smo se mi okupljali u kuhinji, Anja nas je upoznavala s namirnicama i svime što ćemo večeras kuhati te stavljala u grupe po dvoje za svako jelo. U tom trenutku shvatila sam kako ovo nije mjesto gdje ti gledaš kako neko drugi kuha i učiš kao što to radiš u normalnoj školi, već se nalazim u jednoj modernoj školi, po uzoru na one američke, gdje je učenik glavni akter, a profesor, ili kuhar u ovome slučaju, je tu da ga vodi, nadgleda i pomogne kad je to potrebno.

Ovdje ti kuhar neće dati ribu na tanjuru, već te uči kako da je sam uloviš! U ovome slučaju riba je piletina. I ne moraš je doslovno loviti, već samo skuhati. Ali to ćeš raditi sam, uz pomoć svoga partnera.

86836446_620545992063126_8742671531785584640_n

Ja sam se, pod izgovorom da moram nastaviti razgovor s Vanjom, izvukla iz timova i obećala kako ću pomoći svima čim se vratim!

Zanimalo me malo više o samim radionicama te što još imaju u ponudi.

Imamo kalendar radionica koje većinom idu preko tjedna u večernjim terminima jer su tada ljudi slobodni, obično budu tri do četiri radionice tjedno, a preko vikenda u dnevnom i večernjem terminu. Imamo kulinarske radionice, slastičarstvo, internacionalne kuhinje, a i programe za turiste“, nabraja mi Vanja. Uz to, tu su i Male škole gina, vina, pive, a od ožujka ove godine imat ćemo i Malu školu viskija.

Kako izgleda program za turiste?

Fokus je na namirnicama koje su u sezoni tako da odemo zajedno i na tržnicu kupiti potrebne namirnice, pričamo im o gastronomiji Hrvatske, o tome što se jede u kojoj regiji, a zatim dolazimo tu u Centar. Turisti koji recimo dolaze iz Amerike gdje imaju onaj koncept farmers marketa jednom tjedno ili mjesečno na tom i tom mjestu, ostanu iznenađeni kada vide da kod nas postoji tržnica u centru grada s tako velikim izborom svježih namirnica koja radi svaki dan. Još kada im kažemo da u svakom kvartu postoji tržnica koja svaki dan radi, njima je to nevjerojatno.

A što naši ljudi najviše žele naučiti kuhati?

Sushi –  bez razmišljanja odgovara Vanja. “Sushi nam je najpopularnija radionica, nakon toga Libanon, Meksiko, Tajland…dakle te egzotične kuhinje.

“Joj i ja jako volim sushi, ali sam uvijek mislila da je to teško za naučiti. Je li moguće da nakon radionice od 2-3 sata budem spremna kući sama napraviti sushi?”, pitam ja pomalo nepovjerljivo.

Svakako. Na radionici sushija imamo izvrsnu voditeljicu koja puno toga zna, puno prenese, puno se toga rola. Rade se tri vrste sushija i svi naprave sve tri vrste po nekoliko puta. Radionice su kod nas takve da se zajednički kuha u kuhinji, a ne da polaznici sjede i da im se pokazuje“, govori Vanja ono što sam i sama odmah primijetila. “Dakle, svi zajedno rade uz naravno voditelja i kasnije jedu ono što su napravili. Toga toliko bude da se svi najedu i ponesu još kući“.

86970076_480028856006679_1714541259411947520_n

Tko sve dolazi učiti kuhati?

Miješano. Muškarci, žene, djeca. Nema nekog dobnog ograničenja tako da nemamo ni specifičnu demografiju, zbilja dolaze svi. Imamo čak radionice i za djecu, školu kuhanja za školarce koji isto tako uče raditi sushi, primjerice. Rade se i tortilje, niz stvari koje će djeci biti zanimljive, a da to bude i zdravo. Meni bude čudno kada vidim na kojoj razini su djeca od 8-9 godina danas,” govori Vanja, a ja se lagano zacrvenim razmišljajući o pašti s tunom koju sam imala za ručak te brzo skrećem s teme.

“Joj već se osjete mirisi iz kuhinje, idem ja vidjeti do kuda su stigli i treba li im pomoći!”

U kuhinji su svi polaznici nad svojim radnim stanicama, dinsta se luk za pitu, piletina se kuha u vinu, a čokoladna torta se upravo stavlja u pećnicu. Zaustavljam se malo kod jednih malo kod drugih, s namjerom da pomognem nešto, a u biti im samo smetam dok zapinju za mene jer ja pokušavam fotkati, i pritom ih ispitujem što su i kako radili. Polaznica Maja mi govori kako joj je ovo već druga radionica ovdje, a ja je odmah ispitujem je li uspjela kući napraviti ono što je učila. “Jesam, jesam, radila sam kolače, a sada jedva čekam ponoviti sve ovo što smo danas pripremali.

86802902_1077109525974643_2717041309821960192_n

DSCF6174

Večera samo što nije gotova i uzbuđenje se osjeti u zraku- svi jedva čekaju probati što su zadnjih sat i pol – dva vrijedno pripremali. Prvo u kuhinji jedemo pileću paštetu, a zatim selimo u prostoriju u kojoj smo bili na samome početku. Jedemo pitu od luka, pa quiche, a ja osjećam kako sam se najela i prije nego je došlo glavno jelo – piletina u vinu. Sad mi je jasnije zašto je Vanja upozorila da donesemo sa sobom posudice za hranu.

Sva jela su bila fantastična i teško je bilo za povjerovati da su to pripremili tek polaznici škole, a ne kuhari po zanimanju. Bila sam poprilično zadivljena.

Ako i sami volite kuhati i željeli biste naučiti neke nesvakidašnje recepte i internacionalna jela, ako se pritom želite kvalitetno družiti i upoznati nove ljude -Centar za kulturu prehrane je odabir za vas. Dobro je znati da se za sve radionice može uzeti poklon bon što je postalo vrlo popularno radi svoje korisnosti i praktičnosti. Poklon bon je na web stranici– u tri klika ga napraviš i imaš u pdf-u tako da je savršen last minute izbor za one koji su zaboravili poklon. I baš se dosta koristi, zaključuje Vanja.

Jesam li naučila kuhati? Nisam, ali hoću, to sam čvrsto odlučila!

A za motivaciju, i meni su dali diplomu.

86848857_184173992908992_4866222797048774656_n

Ako želite saznati recepte za svako jelo s francuske kulinarske školice, to možete naći na Idesh Instagramu u Highlitsima “Idesh kuha!”

Au revoir!

 

TAGOVIcentar za kulturu prehrane hrana škola kuhanja zagreb zdrava prehrana