Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 2 – žena kol’ko hoćeš, a sve su dobre!

Nakon nekoliko sati svajpanja po Tinderu, moram nevoljko zaključiti kako se radi o jednoj od najgnjusnijih i najzaraznijih aplikacija koje sam ikada koristio!

Tinder je otprilike kao čišćenje uha štapićem, istiskivanje vulkančića na licu koji su ti zagorčavali dobar dio mladosti ili masturbacije na Severinin pornić: u suštini se radi o odvratnim i gnjusnim radnjama, ali je toooooliko dooooobrooooo! Iako sam po vokaciji žešći skeptik oko svega novoga, mišljenje mi se uglavnom promijeni u prvih nekoliko minuta upoznavanja onoga oko čega sam skeptičan, a tako je bilo i s Tinderom. Četiri-pet poteza prstom ulijevo i zakačio sam se kao beba za sisu, uživajući u svakom grešnom trenutku! Nekako si sve češće mislim kako nisam baš previše pametan, pošto me ovakve bezvezarije tako brzo očaraju…

Prvo što mi je kroz glavu prošlo jest scena iz The Social Networka, kada neka ženska pljuje po mladom Marku Zuckerbegu (kojeg glumi Jesse Eisenberg) zbog Facemasha, seksistično plitke i “jadne” stranice na kojoj je korisnik morao izabirati zgodnijeg ili zgodniju između dvije nasumično odabrane osobe isključivo na temelju jedne njihove fotografije, a koja i dan-danas funkcionira u nekom od mnogih varijanti.

Istina, film sam gledao prije pet godina pa možda nisam baš najtočnije prenio što se dogodilo, ali mislim kako je prilično jasno što se htjelo reći: koliko je zapravo primitivno procjenjivati ljude isključivo na osnovu izgleda. E pa, upravo je to ono što se događa i na Tinderu. Istina, tu i tamo naletiš na nekoga tko je stavio par riječi ili, u jako rijetkim slučajevima, par rečenica teksta o sebi, ali uglavnom se radi o generičkim glupostima koje ne govore apsolutno ništa konkretno o osobi, a druge korisnike zanimaju otprilike kao životni ciklus štrige. Osim one jedne 19-godišnjakinje koja je napisala jednostavno: “Želim brak!”. E ta me pošteno nasmijala!

Sudbina je u mojim prstima

Gotovo je nadrealno provesti polovicu dana držeći mobitel u ruci, zamahujući prstom lijevo ili desno dok se pred tvojim očima izmjenjuju stotine i stotine nepoznatih lica, svaka sa nekom svojom pričom, hrpom iskustava, unikatnim karakterom i ostalim sitnicama koje nas čine ljudima, a koje nikada neću imati prilike upoznati jer sam plitka i površna nakarada od čovjeka. U nekom sam se trenutku počeo osjećati kao kakav rimski Imperator, koji ovisno o položaju svog palca odlučuje o budućnosti običnih smrtnika koji leže dolje u areni.

Možda takva vrsta nadmoći nad svojom sudbinom i sudbinom drugih godi prvih nekoliko desetaka kandidatkinja, ali uskoro ti postane jasno kako je teret zapravo na tvojim leđima i kako jedan krivi ili ishitreni potez može značiti i kraj potencijalno dobre i plodne veze ili prijateljstva prije nego što je i počelo! Prokleta ontologijo, samo sam se htio malo zabaviti!

Ima žena, nema broja

Moram priznati kako sam očekivao kako će me na Tinderu dočekati groblje svakojakih neljudskih živih oblika, psihopata i aveti koje bi se u neka malo kruća vremena držala u podrumima kako ne bi plašila djecu, ali iznenadila me sasvim drugačija situacija. U dosadašnjim sam aktivnostima prošao barem 400 djevojaka i bez imalo ustručavanja mogu reći kako ih je barem 90% iznad prosjeka (subjektivna procjena) po ljepoti, slatkoći, seksipilu, privlačnosti i svemu ostalom što čovjek može zaključiti iz te dvije-tri sličice. Don’t judge me, platforma je takva da ne trpi ništa drugo osim čiste fizičke privlačnosti i mjesta za političku korektnost tu jednostavno nema!

Uglavnom, zgodnih cura ima uistinu dovoljno čak i za one najistančanijeg ukusa, a pošto Tinder ne izbacuje sve odjednom, vrlo je vjerojatno kako je ovih par sati mog svajpanja tek grebanje po površini. OK, imam tu sreću da se uglavnom povezujem s ljudima iz Zagreba i okolice, najgušće naseljenog dijela naše države, ali sumnjam kako je situacija u ostatku Hrvatske puno gora. Nekoliko puta sam se tako nakon pogledanog profila morao uštipnuti i pitati: “Dobro, što djevojka poput tebe radi sama u ovakvoj rupi?!” Radi li se o znatiželji, potrebi za upoznavanjem novih prijatelja (wtf?!) ili su sve te ljepotice iscrpile klasične načine dejtanja i sreću moraju potražiti na Tinderu? Stvarno?! OK kada si poluružni paličnjak kao ja pa se stvarno moraš potruditi naći curu koja je zainteresirana, ali razlozi nekih od tih djevojaka su mi stvarno nedokučiva misterija. Zapravo je možda bolje ne pitati i ne kopati preduboko… volimo mi hrenovke i paštetu, ali ne moramo znati kako se proizvode, zar ne?

Lijevo, lijevo, lijevo, desno, desno, lijevo….

Pošto nisam najzgodniji lik na planeti, ali nisam ni za baciti gladnim lavovima (valjda, nadam se!), od početka sam se odlučio držati nekolicine labavih pravila kako mi se ne bi dogodilo da sve cure svajpam lijevo ili desno. Naravno, neki kriteriji moraju postojati, ali ne treba baš pucati previsoko niti prenisko. OK, možda možeš koji put pokušati s kakvom savršenom desetkom, tek toliko, da vidiš imaš li kakve šanse, ali mislim kako je najbolje i najpametnije držati se nekakvog imaginarnog ranga kojeg ti sam sebi daješ i loviti potencijalne partnerice u tim okvirima.

Tinder mi je tako ponudio paletu djevojaka u dobi između 19 i 39 godina i to u krugu od 80 kilometara, a već se na osnovu tog dalo eliminirati dosta potencijalnih kandidatkinja. Koliko god cura bila privlačna, jednostavno mi nije ugodno zakačiti se za nekoga tko je još išao u vrtić kada sam ja upisivao srednju školu, tako da su manje-više sve djevojke mlađe od 22 godine dobile svajp ulijevo. Kod ovih koje su bliže četvrtom desetljeću života situacija je bila nešto kompliciranija, ali na sreću takvih je kandidatkinja bilo svega nekoliko i na osnovu njihovih profila se dalo zaključiti kako sve ovo ne shvaćaju pretjerano ozbiljno, više idu na ono “ako prođe, prođe“. Na žalost, ulijevo sam morao krenuti i s većinom djevojaka koje su od mene udaljenije više od 50 kilometara jer mi se, u nekom idealnom scenariju gdje bih pronašao kakvu zanimljivu djevojku, jednostavno ne ide do Slovenije na kavu. Znam da je cijeli ovaj dating servis zapravo bliže nekakvoj igri nego ozbiljnom ljubavnom okupljalištu, ali ipak treba imati dozu realnosti!

Jesam li pritom uopće obraćao pažnju na ono što piše na njihovim profilima ili sam gledao samo slike? Neću vam lagati, uopće me nije zanimalo što su pisale, vjerojatno zato što se uglavnom radilo o dosadnim parolama tipa: “Volim se smijati, putovati, upoznavati nove ljude i uživati u životu“, što su interesi koji te od drugih ljudi razlikuju otprilike kao nasumičnog pingvina među milijun njegovih frendova pingvina, ili se cure nisu potrudile napisati apsolutno ništa o sebi, što je uglavnom i bio slučaj. Hmh, sada kada malo bolje razmislim, čini mi se kako baljezgarije koje sam ja pisao mogu samo odmoći…

Karte su na stolu, čeka se potez protivnika

Na kraju dana mogu pretpostaviti kako sam u desno iliti potvrdno svajpnuo otprilike svaku treću curu, što će reći da sam mrežu bacio na otprilike 150 različitih lokacija. Naravno, svjestan sam činjenice da su cure nehajno prelazile i preko moje lopovske njuške, sudeći me kao komad bunceka u vitrini mesnice i bezdušno me ocjenjivale kao dovoljno ili nedovoljno privlačnog. To je pomalo deprimirajuće i demoralizirajuće, pogotovo kada pomisliš da su te možda sve svajpnule ulijevo ili si ti to isto napravio onima koje su bile barem malo zainteresirane!

Hoću li do sutra imati barem jedno podudaranje i ako neću, o čemu ću pisati treći dan svojih putešestvija po Tinderu? Hmh, o tome na žalost nisam razmišljao… možda ću biti prisiljen ispričati priču o onom jednom putu kada sam igrao badminton u Čileu i kada me napao kondor s rasponom krila od, brat bratu, 12 metara? Nadam se kako neće doći do toga!

Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 1 – upoznavanje s neprijateljem

Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 3 – ružan sam, nezanimljiv i nitko me ne voli

Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 4 – nije sve tako sivo

TAGOVIdruštvene mreže istraživanje ljubav profil seks tinder upoznavanje veze