Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 5,6 i 7 – nabijem te, Tinderu, beskoristan si!

Kao i u slučaju same magije svajpanja, u pet je dana nestala i svaka potreba da se išta novo napiše o Tinderu, a čini mi se kako ću potragu za curom morati nastaviti na neki staromodniji način!

Iako je moja Tinder avantura počela optimistično, tjedan dana korištenja trenutno najpopularnije match-making aplikacije na svijetu je pokazalo jednu od dvije stvari: ili je Tinder potpuno beskoristan ili sam ja jednostavno totalno loš tip! Pošto nikako ne mogu prihvatiti potonje jer uz sve svoje vrline posjedujem i onu najveću, a to je gotovo nadljudski egoizam, moram zaključiti kako je problem u samom Tinderu i ženama koje su na njemu. Svijet je jednostavno u k…u i ja tu ništa ne mogu promijeniti!

Kao i sa svime što razvija brzu ovisnost, i u slučaju Tindera nastupa teško zasićenje već nakon tjedan dana “igre” i teško je za povjerovati kako ću i dalje nastaviti koristiti ovu aplikaciju. Nakon što prođe ona prva faza u kojoj upoznaješ nešto novo i polagano ulaziš u jedan sasvim drugačiji svijet, sa svojim vlastitim setom pravila i etikete, postaje jasno kako se u suštini radi o klasičnom upadanju nepoznatim curama u bircu namijenjenom onima koji su toliko sramežljivi da to ne mogu učiniti u stvarnosti. No, nije to jedina karakteristika ove platforme, a ja ću pokušati u što manje riječi sažeti sve svoje doživljaje kroz tjedan dana korištenja Tindera.

Tinder je stvarno nevjerojatno plitak

I prije nego što sam krenuo u ova nemirna mora, bilo mi je i više nego očito kako se radi o aplikaciji koja igra na prvu loptu, a čim sam ju stvarno i počeo koristiti, shvatio sam koliko je lagano nekoga otpisati ili potvrditi samo na osnovu njegova ili njezina izgleda. I to uglavnom već sa prve fotke, koja ovisno o brigi onoga tko ju je postavio, može biti pozitivno ili negativno totalno lažna. Jesam li po toj logici i ja, kao korisnik Tindera, plitka osoba? Jesu li svi drugi koji ga koriste plitki? Odgovor je naravno: da!

I ne samo to, plitki su i oni koji ne koriste Tinder, isto kao i oni koji za sebe misle kako nisu plitki jer jednostavno živimo u društvu koje rijetko kada stimulira i projicira kao bitno bilo što što nije fizički privlačno ili marketinški atraktivno. Svajpali mi nekoga lijevo ili desno preko nekakve aplikacije ili u svojoj glavi kada se s tom osobom upoznajemo uživo suštinski je ista stvar, tako da nema smisla bježati od toga kako svi mi volimo biti okruženi lijepim ljudima i stvarima…

Tinder vrlo brzo iscrpi sve mogućnosti

Iako je u prvih par serija Tinder izbacivao stotine cura, jednom kada se ta glavna baza iscrpila, brojka slobodnih i novih djevojaka se naglo smanjila, a ako bi se i pojavilo koje svježe lice uglavnom bi se radilo o nekoj strankinji koja putuje ovim dijelom svijeta pa ju GPS zakači i automatski baci na aplikaciju. Mogu tako procijeniti da sam do sada prošao oko 500-tinjak “domaćih” djevojaka iz Zagreba i okolice, a sumnjam kako ih ukupno na Tinderu u tom području ima nešto više. Tisuću komada uvrh glave! Na pretragu muškaraca nisam išao tako da ne mogu govoriti koliko njih ima, ali po nekim iskustvima prijateljica mogu zaključiti kako se i kod njih brojke kreću u sličnim okvirima. Što je za područje koje ima barem milijun ljudi zapravo… malo! Drugim riječima, jednom kada rijeka presuši, ostaje ti hvatati se za zadnje kapljice koje se tu i tamo spuste s nebesa, što nikako nije nešto čime bi se čovjek trebao zadovoljiti.

Cure koriste Tinder iako su u vezi

Popriličan broj Tinder korisnica (pretpostavljam i korisnika) ima otvoren i uređivan račun iako imaju dečka ili muža, što je apsurdno gotovo kao i doći u restoran, izvaditi iz vrećice frtalj bijelog, dva’est deka posebne, dva’est deka podravca i Zvijezda majonezu, složiti si sendvič te konobara ljubazno zamoliti za čašu vode. “Ali Niko, Tinder se može koristiti i za traženje prijatelja!“, reći će neki koje moje prozivanje vrijeđa.

Da, teoretski se i grickalicom za nokte može trančirati odojak, ali za to postoje daleko bolja oruđa. Nitko ne treba prijatelja TOLIKO da ga mora ići tražiti na aplikaciji za pronalazak partnera, pogotovo jer se u tom slučaju takvo fiktivno prijateljstvo zasniva prvenstveno na fizičkoj privlačnosti obje strane. Ili takva ekipa namjerno bira ove grde kako im fizičke karakteristike ne bi smetale u uspostavi te prijateljske veze? Ne znam, stvarno mi nije jasno!

Cure na Tinderu se NIKADA ne javljaju prve

Ovo nije samo moje iskustvo, već i iskustvo nekolicine prijatelja te nekoliko kolega novinara koji su krenuli na sličnu avanturu kao ja: cure ti se nikada neće javiti prve! Gdje je sad ta emancipacija i jednakost spolova?! Znači postignut je match, ona zna kako sam ja nju lajkao, ja znam kako je ona mene lajkala, ali svejedno će ignorirati bilo kakvo stupanje u kontakt jer… ne znam, vi mi recite! Jel’ to neki meni nepoznati Tinder ritual? Jel’ one dobivaju daleko više matcheva od nas pa im se ne da na svaki javljati? Jel’ većina njih krivo svajpne pa kada vide što su učinile progutaju knedlu i nadaju se kako ih tip neće primijetiti? Mislim, i u stvarnom svijetu cure rijetko kada upadaju dečkima, ali ovdje se ipak radi o obostranom lajkanju pa bi ipak svi mi trebali biti u istoj poziciji, bez ikakvog uplitanja razlika u spolovima i njihovih klasičnih uloga…

Cure na Tinderu uopće ne odgovaraju na poruke

OK, recimo kako je nekakvo nepisano pravilo da dečko upada curi s kojom ima podudaranje, čisto kako bih mogao ovu priču dovesti njenom kraju. Nakon što sam na ovim stranicama bez imalo ustručavanja i srama prenio sve svoje Tinder neuspjehe, ono što me zakucalo jest činjenica kako je samo jedna od nekih desetak cura s kojima sam imao match (barem se u tom pogledu situacija znatno poboljšala u odnosu na onaj treći dan) na kraju i odgovorila na moju pozdravnu poruku. Već sam u prošlom članku ustanovio kako moj “Hej :-)” nije niti originalna niti pretjerano zanimljiva poruka, ali je toliko neutralna da bi bilo fer da ljudi barem odzdrave na isti način. Nisu potrebna nikakva dopisivanja, nikakva objašnjenja i izvlačenja… jednostavni i benigni pozdrav, tek toliko, da se započnu ili završe nekakvi kanali komunikacije. Možda je problem u meni, možda je upad loš (znao sam da sam trebao ići s varijacijom na foru jedne cure koja je u svom About You napisala jednostavno “I give great head“… Treba jasno istaknuti svoje prednosti!), a je li sve to vrijedno neke brige i zamaranja… nije!

S obzirom na sve ovo što sam gore naveo, sasvim je jasno kako mi je Tinder vrlo brzo dosadio. To nikako ne znači kako se radi o lošoj aplikaciji, štoviše, može biti itekako zabavno ako se radi o čistoj i neobaveznoj zajebanciji, ali kako je ovaj serijal bio pisan s namjerom da istražimo može li se putem Tindera upoznati “ljubav života” i uspostaviti neki dublji odnos, zahtjevi su ipak nešto ozbiljniji. Možda je tjedan dana premalo za takvu misiju, ali je itekako dovoljno da se dobije opći dojam o načinu na koji sama aplikacija i njezini korisnici funkcioniraju, a moja je konačna presuda (ponavljam, u sferi misije ovog serijala i za moja osobna očekivanja) na žalost svajp ulijevo.

Za nekakvu je ozbiljniju vezu ipak potrebno daleko više od podudaranja na osnovu par mutnjikavih fotki pa se čak i upadi u noćnim klubovima isplate više od ovakvog načina upoznavanja potencijalnih budućih partnerica. Svatko tko je imao slična ili sasvim drugačija iskustva sa Tinderom može ih slobodno podijeliti s nama, a što se mene tiče… izgleda kako ću se ipak morati vratiti old school pristupu. Nije da je i on bio išta više uspješniji, ali je u svakom slučaju bio stimulativniji od pomicanja prsta lijevo i desno.

Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 1 – upoznavanje s neprijateljem

Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 2 – žena kol’ko hoćeš, a sve su dobre!

Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 3 – ružan sam, nezanimljiv i nitko me ne voli

Strah, prijezir i ‘svajpanje’ na Tinderu: Dan 4 – nije sve tako sivo

TAGOVIcura društvena mreža istraživanje ljubav match making par seks spajanje tinder