Ovdje je vjerojatno vrijedno primijetiti da svjetlost zapravo nema fiksnu brzinu. Fotoni se mogu usporiti kontaktom s materijalima, čak do te mjere da ih možete vidjeti kako se kreću golim okom.
Pojam „Brzina svjetlosti“ označava brzina svjetlosti u vakuumu. To je fiksna brzina koja se koristi u izračunima i zapravo je „maksimalna brzina“ u svemiru. U ovom eksperimentu stručnjaci su pratili svjetlo koje nije bilo usporeno, a koje je imalo neke uzbudljive učinke za tehnologiju.
Eksperiment je uključivao postavljanje posebno prilagođenog senzora koji je mogao prikazati jedan dio lasera dok se kreće kroz scenu koju su postavili. Znanstvenici su zatim vrlo sporim rotiranjem ogledala nad eksperimentom stvorili potpunu sliku svjetlosti dok se kretala.
Budući da su se senzori mogli aktivirati u samo jednom bilijuntom dijelu sekunde, mogli su uhvatiti jedan bilijun sličica u sekundi i vidjeti kako se svjetlost kreće.
Andreas Velten, u to vrijeme postdoktorski suradnik, objasnio je „Koristimo vrlo običan izvor pulsirajućeg svjetla i kameru koja nije jedna kamera, već niz od 500 senzora, od kojih se svaki pokreće s odgodom od trilijuntog dijela sekunde. Tako da čak iako je svako od naših osjetila sporo, još uvijek možemo snimiti brz film.“.
