Drogica za genije
6 slavnih genijalaca koji su se voljeli drogirati
Koja je razlika između ovih tipova i nas ostalih? Mi se drogiramo i radimo sranja, a oni drogu koriste kako bi mijenjali svijet!
Koliko god to neki htjeli prikazati tako, drogica nije porok samo onih s margina društva, već i najboljih, najpametnijih, najzgodnijih i najuspješnijih pripadnika naše vrste. Dobro, jasno nam je da se glazbene i filmske zvijezde pucaju svime i svačime, ali “pametna” ekipa se kloni ovog zla, zar ne? Pa sudeći po naslovu članka, sasvim je jasno kako je ovo pitanje suvišno, a ovih će šest genijalaca to i potvrditi. I da, odmah da napomenemo, diskvalificirali smo majstore poput Carla Sagana i ekipe koji su voljeli ili vole pušiti marihuanu, jer naš stav znate: marihuana nije droga! A sada, kada smo to riješili, krenimo redom…
Sigmund Freud – otac moderne psihologije i ljubitelj kokaina
Čak i oni koji se u psihologiju kuže kao u čečensku kinematografiju sigurno znaju tko je Sigmund Freud, genije čiji su radovi o ljudskom egu i idu te seksualnosti i dalje osnovno štivo za spoznaju nas samih. Manje je pak poznata činjenica kako je dobri stari Freud jako volio zariti svoje nosnice u čudotvorni bijeli prah i među brkovima cijeli dan nositi grumenčiće kokaina. U ono vrijeme je kokica bila novitet te se nije smatrala teškom drogom kao danas, a dokaz tome je i zalaganje mnogih liječnika, među kojima i Sigmunda, da se ona koristi kao lijek.
“Ako sve bude u redu, napisati ću esej o kokainu i nadam se kako će naći svoje mjesto u terapiji, uz bok morfiju ili kao bolja mu alternativa. Svakodnevno konzumiram male doze protiv depresije i probavnih problema te mogu reći kako se pokazao iznimno uspješnim lijekom“, napisao je u pismu svojoj zaručnici Marthi, a 1884. godine je i objavio najavljeni esej, predlažući da se kokain koristi u raznim terapijama, prvenstveno u liječenju ovisnosti. Eto, izgleda kako i najbolji griješe!
Francis Crick – čovjek kojem je LSD otkrio kako izgleda DNK
Kao jedan od članova genijalnog trojca Watson-Crick-Franklin, koji je 1953. godine otkrio kako izgleda i djeluje DNK, Francis Crick je svakako zaslužio svoje mjesto u udžbenicima, a to podupire i Nobelova nagrada koju je s kolegama primio 1962. godine. Uistinu, njih su trojica gotovo iz guzice izvukli revolucionarnu ideju o dvostukoj zavojnici kao temelju života, a malo je vjerojatno kako bi do svog otkrića došli da nije bilo magične supstance koja otvara um i vodi te na putovanje u svjetove van naše smrtničke spoznaje: LSD-a.
Kako su kasnije i oni sami svjedočili te se time maltene i hvalili, sva su trojica znanstvenika vrlo često uzimala malene količine LSD-a kako bi proširili vidike, praksa koja je tih godina bila popularna među mnogim znanstvenicima i misliocima na prestižnom Cambridgeu. Najveći ljubitelj ove potentne droge je bio upravo Crick, koji je po svjedočanstvu njegovog prijatelja Dicka Kempa za vrijeme jednog od svojih tripova i došao na ideju o mitskom heliksu. Nećemo ići toliko daleko i reći da svi imaju sposobnost promijeniti naše poimanje svijeta uzimanjem LSD-a, ali ako već imaš nešto u glavi… malo ove sintetičke supstance može pomoći!
Paul Erdös – matematički genije koji je stvarao čuda na metamfetaminu
Možda nije toliko poznat kao neka druga imena na ovoj listi, ali Paul Erdös je za matematiku kao Beatlesi za glazbu: tip koji je svojim radom promijenio toliko toga da bi plemenita znanost koju je toliko volio danas bila sasvim drugačija da se on nije pojavio. Iako je pokojni već dobrih 20 godina, jedan od najslavnijih sinova Mađarske i dalje ostaje vjerojatno najplodniji matematičar u povijesti s najviše objavljenih znanstvenih radova, a među geekovima i dalje kruže legende kako je genije tijekom cijele svoje karijere bez problema odrađivao 19-satne radne dane. A svi znamo da je, kada je riječ o matematici, svaka minuta previše…
Kao iza svakog velikog majstora, tako i iza ovoga stoji mračna tajna koja ga je tjerala i vjerojatno mu omogućila da bude najbolji, a kod Erdösa je to metamfetamin, među klincima poznatiji kao kristalni meth. Droksao se žestoko, a evo što je o tome napisao Paul Hoffman u njegovoj biografiji: “Kao i svi Erdösovi prijatelji, i kolega matematičar Ronald Graham je bio izrazito zabrinut zbog njegovih problema s drogom. 1979. godine su se njih dvojica okladili u 500 dolara da Erdös neće izdržati mjesec dana bez amfetamina. Erdös je prihvatio izazov i prošao 30-dnevno teško odvikavanje. Nakon što mu je Graham isplatio 500 dolara, Erdös je rekao: “Pokazao si mi kako nisam ovisnik. Ali nisam uspio napraviti išta. Probudio bih se ujutro i buljio u prazan papir. Nisam imao nikakvih ideja, baš kao i obični ljudi. Unazadio si matematiku mjesecima.” Naravno, nakon toga je nastavio uživati u svojem poroku, a danas mu zbog toga svi zahvaljujemo… eto što ti je život: netko ispadne prljavi narkić, a netko genije!
Bill Gates i Steve Jobs – ljuti rivali i prijatelji po LSD-u
Bili vi tim Gates ili tim Jobs, nesumnjivo je kako su obojica ovih kitova (da, vraćamo riječ “kit” u uporabu!) vjerojatno najzaslužnija za to što danas… pa u suštini, živimo ovako kako živimo. Iako ih doživljavamo kao ogromne šmokljane koji u životu nisu radili apsolutno ništa osim što su buljili u ekrane i tipkali neke svima nama nerazumljive kodove, dečki su se itekako dobro zabavljali u mladosti. Droga izbora: LSD! Steve Jobs je u više navrata priznao kako je volio tripati, a jednom je prilikom rekao kako mu je uzimanje ovih supstanci tijekom 60-ih godina bilo “jedna od dvije ili tri najvažnije stvari koje je napravio u životu.”
S druge je strane u svojim čestim pljuvačnicama protiv ljutog rivala Billa Gatesa znao reći i stvari poput: “Bill je zapravo jako nemaštovit i nikada nije izumio ništa, zbog čega mislim da mu je sada mnogo bolje u filantropiji nego u tehnologiji. On je samo bezobrazno pokrao tuđe ideje. Bio bi čovjek širih pogleda da je uzeo LSD ili otišao u ašram dok je bio mlađi.” E moj Stevica, pričaš bezveze, jer Bill je u intervjuu za Playboy 1994. godine indirektno priznao da je u svojim mladim danima eksperimentirao sa drogama (uključujući LSD), ali da je s godinama jednostavno prestao. Momak je klasa, nema potrebe da se hvali okolo…
Richard Feynman – bog i batina moderne fizike čiji je moto bio: “Daj svega!”
Ime Richarda Feynmana se dosta često spominje u pop-kulturi, pa će tako onima koji nisu baš vični modernoj teorijskoj fizici i kvantnoj mehanici ovaj genije biti najpoznatiji kao vječiti mokri san Sheldona Coopera iz Teorije velikog praska. Feynman je zaslužio svaku hvalu i zapravo ne dobiva niti približno toliko zasluga koliko bi trebao, ali osim svojih, nama običnim smrtnicima-budaletinama totalno neshvatljivih radova, ovaj je čovjek bio i ostao poznat po svom ekscentričnom ponašanju i osebujnom karakteru, a posebno su ga interesirale droge. SVE droge.
Kroz svojih je 69 godina života probao gotovo sve što je mogao probati, a uglavnom bi prestajao kada bi skužio kako postoji opasnost od stvaranja ovisnosti ili trajnih oštećenja za njegov money-maker, mozak. Zato je u zadnji čast prestao cugati, a dugo se opirao iskušati LSD, ketamine i marihuanu, bojeći se kako mu mozak više nikada neće biti isti. Na njegovu (ne)sreću, prijateljevao je s doktorom Johnom C. Lillyem, briljantnim neurokirurgom koji je popularizirao korištenje psihodeličnih supstanci u posebnim tankovima za izolaciju osjeta poradi pojačavanja halucinacija. Ova kombinacija s malo psihoaktivnih drogica i da vidiš kako se rješavaju najveće misterije svemira!
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
Još iz rubrike
