Ako plačete na filmove niste slabić, već emotivno jaka i empatična osoba

Da čujemo, tko nije pustio suzu kada je Jack potonuo u ledeni bezdan ili kada je Mufasa izdahnuo posljednji put? I bolje vam je da je lijevalo iz vaših očiju, jer to znači da ste empatična (čitaj: super genijalna) osoba!

Nemamo se čega sramiti: plakali smo na tužnim scenama u filmovima i nastaviti ćemo plakati dok nas god takve stvari budu dirale tamo gdje najviše udara! Bilo da se radi o Terminatoru koji daje svoj život za klinca koji pljačka bankomate, nekakvom peseku koji ugine ili Aragornu koji sam trči prema hordama ork, ne suzdržavamo se pustiti čudnu slanu tekućinu iz oka i dopustiti bradi da lagano zatreperi, a iako će neki reći kako je ovakvo ponašanje znak slabosti, u stvarnosti se radi o nečem sasvim drugačijem… i mnogo pozitivnijem!

Naime, istraživanja kažu kako je 92% ljudi pustilo suzu barem jednom tijekom ili neposredno nakon odgledanog filma, a u gotovo jednakoj mjeri to čine i muškarci i žene. Takvo ponašanje ima brojne pogodnosti, a jedna od najočitijih jest i jasna povezanost s istančanom sposobnošću empatije, jednim od najljepših i najvažnijih osjećaja koje čovjek može imati i koji bi neki ljudi trebali njegovati daleko više, kako bi nam svima bilo daleko bolje. Filmovi (i druge vrste umjetnosti) uvelike pomažu razvoju empatije jer dopuštaju da se stavimo u cipele drugih ljudi u nama poznatim ili manje poznatim situacijama te postanemo otvoreniji i mnogo razumljiviji što se tiče patnji naših suzemljana.

Naravno, iza svega kao obično stoji kemija, pa je tako okidač emotivne reakcije prilikom gledanja “tužnih” filmova (čitaj, plača) lučenje snažnog hormona oksitocina, čija je jedna od zadaća i povezivanje s drugim ljudima te pojava osjećaja poput empatije, ljubavi, povjerenja i nesebičnosti. Drugim riječima, oksitocin možemo zvati “molekulom morala” jer vrlo često iz nas izvlači neke duboke emocije kojih možda nismo bili niti svjesni. Također, pustiti suzu tijekom filma često zna biti katarzično (pogotovo kod malo zatvorenijih ljudi), a znanstvenici i psiholozi se slažu kako je to u svakom slučaju iznimno pozitivno za naše psihofizičko zdravlje. Stoga, idući put kada budete gledali kako Rose pušta svog Jacka da potone u bezdan oceana, nemojte se suzdržavati… pustite suze da teku i budite ponosni zbog toga!

TAGOVIempatija Filmovi ljubav plač plakanje suze tužno