Rad 4 dana u tjednu pokazao se boljim izborom. Šefovi, čitate?

Uvjeriti nadređene kako je skraćeni radni tjedan pravi izbor za firmu nije najjednostavnija stvar na svijetu. Posljednjih godina u kojekakvim ‘beta’ fazama razni startupi, agencije i poduzetnici testirali su četverodnevni radni tjedan i uglavnom dobivali zanimljive rezultate. Iako je produktivnost u takvim eksperimentima vjerojatno i dijelom (ne)svjesno bila viša od uobičajene, teško je uvjeriti cijeli svijet da je 32 sata tjedno optimalna satnica, a ne uobičajenih 40 sati.

Ipak, ono o čemu bi poslodavci morali više razmišljati, a nije mjerljivo Excel tablicom je i zadovoljstvo radnika svojom pozicijom i obujmom posla. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što će takvo raspoloženje prenijeti i na posao, odnosno rezultate koje donosi poslodavcu.

In some companies, employees are proposing that employees work just four days per week, but still get paid for working five. Is this too good to be true? https://t.co/QJrd0bbvhJ

— VOA Learning English (@VOALearnEnglish) December 25, 2018

Druga važna stavka u projekcijama i analizama New Economics Foundationa (NEF) je i minimalna plaća radnika, oko koje se često lome koplja. Dok jedni zagovaraju socijaldemokratsku i naizgled pravedniju varijantu podizanja minimuma, oni koji uživaju u galopirajućem kapitalizmu i prepuštaju mu se u potpunosti, tvrde da termin kao što je ‘minimalna plaća’ ne bi trebao ni postojati jer sve ionako određuje tržište, odnosno njegova nevidljiva ruka.

If we had a four day week, you'd be home by now.https://t.co/Yno88frKhI

— NEF (@NEF) April 26, 2019

Ono o čemu sad intenzivno razmišljaju stručnjaci je kako u desetogodišnjim ekonomskim projekcijama implementirati model podizanja najnižih plaća te stvoriti više slobodnog vremena za radnike. Ne nužno iz nekakvih filantropskih pobuda već zato da bi ta društvena skupina novac počela trošiti više, a za to i imala sve više vremena. Naravno, prijedlog je to koji dolazi s lijeve strane političkog spektra europskih stranaka, ali činjenica je da osmosatno radno vrijeme, a pogotovo ona dulja, donose visok/sve viši postotak efektivno loše utrošenog vremena, koje ne pridonosi očekivanoj produktivnosti.

Možda je zaista vrijeme da se riješimo okova industrijske revolucije i radnog vremena od prije 100 godina. Mi se ne bismo bunili, a sumnjamo da bi i puno Hrvata.

TAGOVIpb posao rad radno vrijeme