Stvarno želite vukovarski vodotoranj na svojim bocama jeftinog vina i čizmama za blato?

Ne bavimo se temama koje se uopće dotiču politike, ali nekad nas bolne stvari ubodu u oko svojim smrdljivim ticalima da ne možemo držati ruke u džepovima nego moramo napasti tipkovnice.

Ovo stavljamo u našu kategoriju Biznis i lova jer je ova samo biznis i lova.

Ja pijem da zaboravim – ali pijem i da se sjetim

U jednoj prodavaonici hrane (i alkohola) smo naletjeli na bocu vina na kojoj je (ponosno?) bio otisnut vukovarski vodotoranj, jedan od simbola Domovinskog rata.

Ton teksta će možda biti grub, ali ne možemo vam opisati koliko nam je ovo… pa – smiješno!

Kome prodajete to vino? Frankovku po 23 kune? Jeftino je vino, a jeftina je i fora po kojoj se pokušavate utrpati u košare potrošača. Tko vam je ciljna skupina? Klinci koji uzimaju pare iz braniteljskih zaklada sigurno ne piju ovakva vina, njihovi pluteni čepovi lete i vina im se pjenušaju.

Još se zove Heros?

Zar smo toliko nazadni da umjesto suvislog dizajnerskog rješenja igramo na bolna sjećanja i teške emocije? Čekamo berbu iduće godine, možda se netko sjeti postaviti i šator na etiketu.

Da pogodimo… Vučedolska golubica je prestar motiv, htjeli ste nešto suvremenije?

Mislili smo iz fore kupiti vino, napraviti degustaciju, možda i video – ali nismo sigurni želimo li to raditi vlastitom želucu, i ovako smo ga već napatili. Pitajte bilo kojeg somelijera, reći će vam da ovakvo vino ne možete upariti ni s jednostavnom večerom kao što je slanac i pašteta. Preskočite ga. A kako stvari stoje – čini se da ga ljudi i preskaču. Uočili smo vino i na policama food outleta. Toliko o želji tržišta za ovakvim remek-djelima dizajna i buđenja traume.

I baš kad smo mislili da je drama s jeftinim iskorištavanjem ratnih motiva gotova – prolazili smo pored izloga Borova i iznenadili se.

Kad je Borovo krenuo s kampanjom za Startasice prije desetak godina, bili smo iznenađeni novim poletom kompanije, mislili smo da će se ova vizija pretvoriti u svjetsku dominaciju jer tenisice su najvažnija obuća u 21. stoljeću – bez obzira pitate li Nikeov stožer ili Louis Vuittonove dizajnere.

I evo… Zenge, žute čizme koje možemo usporediti s Timberlandicama, možda čak i kvalitetom, nose žig vukovarskog vodotornja. Ne znamo otkad je to izdanje, ali nije nas ni briga. Ne možemo čvrsto stati u takvu čizmu ni ispred takve poruke. Još ispod piše 1991.? Stvarno???

U svakom koraku – ponos? Nismo u ratu, ne trebamo propagandu.

Kao da samo ime kompanije koja ih proizvodi ne podsjeća dovoljno na teška vremena u Vukovaru početkom devedesetih, morali su još dodati i vodotoranj. Kad kiša napada ili kad snijeg omekša i postane bljuzga, da ga se malo provuče kroz blato. Čak i samo s estetske strane – taj žig narušava estetiku jednostavne i funkcionalne čizme, čizme koju su nekoć zvali “čizma nad svim čizmama”.

Borovu je čak slogan (ili “jedan od”) “…Jer volim Vukovar”. Nike ima “Just Do It”. Bez politike, samo ljudski duh i poticanje da bude bolji.

Ovakvim jeftinim pozezima se hrane niske strasti. Zato imamo podjele i drame, zato imamo “mi” i “oni”, zato imamo filmove Jakova Sedlara i Antuna Vrdoljaka koji se financiraju vašim i našim novcem, a umjetnički vrijede jednako kao Street Fighter s Van Dammeom i Kylie Minogue.

Kad ćemo početi gledati naprijed? Kad ćemo tržištu dati proizvode neobojane politikom? Kada će čokoladice biti samo čokoladice, a ne “srpske čokoladice”? Kada će profesori moći iskreno progovoriti o onom što su čuli u posjetu Vukovaru bez opomene pred otkaz? Kada ćemo početi gledati naprijed.

Imamo Dan pada grada Vukovara kada svaka Vukovarska ulica u svakom većem gradu poprimi boju svjetala tisuće lampiona. Pamtite ga i slavite u umjetnosti. Ne u jeftinim pjesmama ratnih profitera i svakako ne na bocama jeftinog vina. Samo ime je dovoljno.

TAGOVIborovo dizajn novac posao vino vukovar