Ekstremni turnir u memoriranju – natjecanje koje je ultimativni test pamćenja

Kada već postoje natjecanja u brzom jedenju i hrvanju nožnim palčevima, zašto ne bi postojali i turniri u pamćenju?

Dobro je znano pravilo da će ljudi naći način da se natječu u bilo čemu što je pogodno za natjecanje, a u ovom smo trenutku uvjereni da to može biti apsolutno sve na svijetu. Na žalost, u prvom su planu uvijek blesave igre koje zahtijevaju neki oblik fizičke spreme (poput preskakanja letvice ili igranja nogometa), a kraću slamku izvlače ona natjecanja koja se bave mentalnim vještinama. Kada ste na nekom šahovskom prvenstvu vidjeli više od 40 gledatelja? Kada ste uopće imali prilike gledati šahovsko prvenstvo?

Na žalost, ista je stvar i s Turnirom u ekstremnom memoriranju (XMT), koji se po prvi put održao upravo ovog travnja, i to u San Diegu. New York Times izvještava da je na turnir bilo prijavljeno ukupno 16 natjecatelja, od kojih su svi već itekako prekaljeni “memorijaši”, a borili su se za nagradu od finih 20 tisuća dolara. Pobjedu je u njemačkom finalu odnio 35-godišnji odvjetnik Simon Reinhard, a cijelo je natjecanje bilo napetica epskih razmjera. Dobro, nije baš dvoboj na život ili smrt, ali što se tiče mentalnih igara, zasigurno je sam vrh.

Same borbe se odvijaju u četiri stupnja ili kategorije: imena, karte, brojevi i riječi. Natjecatelji imaju jednu minutu da zapamte ukupno 50 pojmova po kategoriji, te ih potom što pravilnije ponove, a pobjednik je onaj koji to učini bolje i brže. I dok bi većina nas pomislila kako je ovako nešto mačji kašalj za nekoga tko ima fotografsko pamćenje, u ovom se slučaju uopće ne radi o takvom obliku memoriranja, već o nečem sasvim drugačijem i složenijem. Točnije, radi se o nečemu što doslovno morate trenirati, a ako želite sudjelovati na ovakvom natjecanju, ne gine vam 2 000 sati žešće moždane teretane… pa si ti misli kako je memoriranje pljuga!

Svaki natjecatelj se tako koristi istom tehnikom, ali na drugačiji način. One se sastoje od stvaranje takozvane “memorijske palače”, u kojoj osoba gradi svojevrsnu strukturu određenog pojma povezujući ga s nekim drugim, poznatim asocijacijama. Neki kao asocijacije koriste imena ulica u svom gradu, predmete u svojoj kući, likove i događaje iz omiljenih filmova ili igrače lokalnog nogometnog kluba. Ben Pridmore, jedan od natjecatelja, objašnjava taj proces na sljedeći način: “Kada vidim osmicu karo i pikovu kraljicu, zamislim toalet i svog prijatelja Guya Plowmana. Zatim postavim te slike u ulicu High Street u Cambridgeu, što mi je vrlo poznata ulica.” Kada je potrebno, Ben samo izvuče tu asocijaciju i može se bez problema sjetiti tražene karte.

Extreme Memory Tournament – finale:

S ovakvom se vještinom ne rađa, već ju se mora mukotrpno trenirati, a svi natjecatelji kao glavnu predispoziciju ističu iznimno dobru koncentraciju. Bez toga jednostavno ne ide. Čak niti visoki kvocijent inteligencije ne igra toliko veliku ulogu, iako se ne može reći da odmaže. Valja napomenuti da njihove mentalne karte imaju ograničen kapacitet, tako da će jednom kada memoriraju određene pojmove i “izbace” ih van, oni jednostavno ispariti iz njihove glave, te napraviti mjesta za nove izazove. Ma kakvo letenje, ovo je supermoć koju vrijedi imati!

Upravo je zato ovo natjecanje bilo izvrsna prilika za nekoliko američkih sveučilišta, koji su na sudionicima obavili neke kognitivne testove i ispitivanja, kako bi pokušali razumjeti i dešifrirati još jedan misteriozni djelić našeg mozga i njegovih sposobnosti. Naravno, nije moglo proći bez ekipe farmaceuta, koji rade na novom lijeku za povećanje spoznajnih mogućnosti, te im nije bio nikakav problem postati glavni sponzor natjecanja. Uglavnom, izgleda da je svatko na dobitku, a ako vas u društvu od milja zovu Dve Leve, sada znate u kojem se sportu možete okušati…

TAGOVImemoriranje memory mozak natjecanje pamćenje sport