Japanci ne znaju kada stati
Japanska vlada uvodi obavezni godišnji odmor – sve više radnika umire zbog prezaposlenosti

Pozitivan je stereotip kako su Japanci iznimno radišan narod, ali to postaje sve ozbiljniji problem jer broj smrtnih slučajeva uzrokovanih preopterećenjem i stresom doseže kritičnu točku.
Izgleda kako “ubijanje od posla” kod nas i Japanaca ima sasvim drugačije značenje jer je u toj zemlji smrtnost uzrokovana preopterećenjem i stresom toliko velika da su morali smisliti novu riječ kojom bi ju opisali, karōshi. Procjenjuje se kako si čak 10 000 ljudi oduzme život svake godine zbog problema na poslu ili nakupljenog stresa, a porast broja srčanih i moždanih udara eksponencijalno raste te ne pokazuje znakove smanjivanja. Čak je i poslodavcima ovo postalo veliki problem jer niti jedna se tvrtka ne želi suočiti sa smrću svojih radnika (ako ništa drugo, loše se odražava na posao) pa su im dopustili da svaki dan uzmu pola sata pauze za spavanac. To očigledno nije upalilo pa se u priču morala umiješati i sama japanska vlada.
Premijer Shinzo Abe i njegovi pomoćnici tako sada predlažu zakon po kojem bi svaki radnik morao dobiti minimalno pet obaveznih dana plaćenog godišnjeg odmora, a nepoštivanje ovih pravila bi se strogo kažnjavalo. Kada kažemo kako čak 52% japanskih radnika tijekom godine ne uzme niti jedan dan godišnjeg, jasno je o čemu se tu radi! Također, dugi radni sati i posao koji nikada ne završava odvraćaju žene od zaposlenja što utječe na smanjenje ukupne radne snage, a ova bi mjera mogla pomoći i da se ta situacija preokrene. Konačni je cilj stvoriti balans između posla i privatnog života te stvaranje društva koje će raditi, ali i uživati u zasluženom odmoru.
Nadamo se kako će novi zakoni pomoći jadnim Japancima jer nas konstantno posramljuju svojom radnom etikom. Kad god čovjek pomisli kako radi puno, bum! Na pamet ti padne Japanac koji u uredu provodi 12 sati dnevno, a kada dođe kući još 5 sati provede završavajući ono što nije stigao. Izgleda kako nije pomogao niti izmišljeni blagdan uveden prije par godina, Dan planina, službeno slavljen kao vrijeme kada se građani mogu vratiti prirodi i slaviti blagoslove planina, ali se u biti sasvim očito radilo o pokušaju tjeranja radnika da barem jedan dan odmore i eventualno izađu iz svojih ureda i/ili stančića. Eh, da je njima par godina nekoliko naših političara, a nama nekoliko njihovih… bili bi najjače sile na svijetu!