Priče s druge strane
Jeziva priča o djeci koja se sjećaju svojih prijašnjih života

Nije neobično da malena djeca imaju bujnu maštu i sposobnosti da pričaju uistinu nevjerojatne priče, ali u nekim se slučajevima čini kako je ono što govore ipak malo više od mašte…
Ryan je naizgled sasvim obični 10-godišnji dječak koji se do svoje četvrte godine nije po ničemu razlikovao od svojih vršnjaka. Onda je odjednom počeo proživljavati grozne noćne more, a nakon nekog vremena je jednostavno morao priznati svojoj majci kako vjeruje da se sjeća svog prijašnjeg života. Ona, inače prilično religiozna baptistica, nije obraćala pozornost na njegove priče o reinkarnaciji, ali klinac je svakim danom iznosio sve više začuđujućih detalja, koje niti najbujnija mašta djeteta u tim godinama nije mogla smisliti. Primjerice, govorio je kako je njegov dom u Hollywoodu, kako je upoznao slavnu divu Ritu Hayworth i kako je putovao na luksuzna prekooceanska putovanja, a prisjetio se i doba dok je plesao na Broadwayu i radio u agenciji u kojoj su ljudima mijenjali imena te je napomenuo kako je živio u ulici koja ima neke veze s riječi “rock”.
Majka Cyndi se već ozbiljno zabrinula za psihičko zdravlje svog petogodišnjaka pa je u tajnosti počela proučavati povijesne knjige o zlatnom dobu Hollywooda ne bi li otkrila neke podudarnosti. Sve se promijenilo kada je njen sin u jednoj od knjiga slučajno vidio fotku iz filma Night After Night koji je snimljen 1932. godine te uperio prstom na jednog od statista u pozadini i povikao: “Ovo sam ja, ovo sam bio ja!” Cyndi je vidjela kako je vrag već debelo odnio šalu pa je u pomoć pozvala doktora Jima Tuckera sa Sveučilišta u Virginiji koji se specijalizirao upravo za ovakve slučajeve.
Koristeći velikim dijelom i podatke svog prethodnika doktora Iana Stevensona, pionira koji je ovaj fenomen počeo istraživati još 1961. godine, Tucker je uspio složiti zanimljivu knjigu nazvanu Return To Life u kojoj pokušava dokučiti što ta djeca uistinu proživljavaju. Na raspolaganju su mu spisi iz otprilike 2 500 slučajeva iz cijelog svijeta, a uglavnom se radi o sjećanjima na sasvim obične ljude koji su, zanimljivo, u 70% slučajeva umrli nasilnom smrću. Ryan je pak iznimno neobičan jer su njegova sjećanja daleko življa i detaljnija od većine ostalih, a to je nagnalo doktora Stevensona da se baci na malo dublje istraživanje.
Uskoro je otkrio kako se čovjek kojeg je Ryan prepoznao zvao Marty Martyn, a koji je karijeru započeo kao statist da bi kasnije postao prilično moćan hollywoodski agent. Umro je 1964. godine, a doktor Stevenson je uspio potvrditi čak 55 detalja iz njegova života koje je Ryan naveo, uključujući i to da je neko vrijeme plesao na Broadwayu, putovao u Pariz i radio u agenciji gdje su mladim zabavljačima stvarali umjetnička imena. Također, Marty je živio na Beverly Hillsu u ulici 825 North Roxbury Dr., a Ryan je rekao i neke detalje koje čak niti Martyeva još uvijek živuća kćerka nije znala, poput onog da njen otac nije imao jednu sestru nego dvije. Ipak, jedna se bitna činjenica nije slagala: Ryanova tvrdnja kako je Martyn doživio 61 godinu života, kada je istina kako je umro s 59. Doktor Stevenson je i to istražio te saznao kako je Martyn zapravo rođen 1903. godine, a ne 1905. kako je pisalo u smrtovnici. Jezivo, zar ne? Na žalost, sada već 10-godišnji Ryan polagano gubi sjećanja o svom “prošlom životu”, a doktor Stevenson kaže kako tako obično bude i u drugim sličnim slučajevima. Djetetu je definitivno lakše jer sada napokon može biti normalan klinac, a ima li u njegovoj priči nešto više i radi li se stvarno o reinkarnaciji… pa, to ćemo svi saznati, kad-tad!