Report

od disneya do stinga

Kako nam je pop kultura iskrivila ideju romantike i pravu ljubav učinila dosadnom

Piše , Objavljeno

Ljubavni brodolomi, suze, drame, slomljena srca, sve je to dio paketa koji zovemo “ljubav”. Dio paketa koje su nam prodale knjige, pjesme, filmovi i pop kultura koju konzumiramo još otkako smo naučili čitati. Prodali su nam bajke o jedinoj pravoj ljubavi, o polovici bez koje smo nepotpuni i dok je ne nađemo hodat ćemo ovim svijetom kao tek polovica od osobe.

Naučili su nas da je prava ljubav fatalna i da se prepozna na prvi pogled. Upravo taj prvi pogled odaje hoće li te dvije osobe zauvijek biti sretne bez obzira na međusobne razlike i prepreke poput godina, religije, obrazovanja, društvenog statusa…

Screenshot (462)

Isto tako su nas naučili kako ispred prave ljubavi uvijek postoje prepreke i svijet koji je protiv dvoje ljudi koji se vole. Pop kultura nas je uvjerila da, ako ljubav nije teška ili problematična, i ako se za nju ne treba boriti, jednostavno ne može biti prava. Jer, film o ljubavi bez prepreka i svađa je samo dosadan dokumentarac o plaćanju računa i “što ćemo jesti” razgovorima.

Prava ljubav zahtijeva dramu! Makar u pop kulturi. A kako pop kulturu konzumiramo svakodnevno, još od djetinjstva, njihova vizija ljubavi postala je naša. I onda se zaljubljuješ u ljude koji su emocionalno nedostupni, sebični, nesigurni ili sve navedeno. Misliš kako ćeš upravo ti biti ona koja će „bad boya“ pretvoriti u „nice guya“, a on misli kako ga negdje čeka djeva koju treba spasiti od nepoznatog neprijatelja.

Ljudi, nismo krivi mi. Kriv je Hollywood.

Sve je počelo s Disneyem

Najranjiviji smo i najpodložniji vanjskim utjecajima u djetinjstvu kada nas ono što čujemo, vidimo i osjetimo uvelike određuje za budućnost. U ovome slučaju nagrada za životno djelo u smislu najvećeg utjecaja na mlade iz sfere pop kulture ide – Disneyu.

Disneyev svijet prepun je ozbiljnih, problematičnih fenomena po pitanju pronalaska partnera i održavanju veza, kao i općenitoj definiciji ljubavi koju nam nameće.

U Ljepotici i zvijer Bella protiv svoje volje živi u dvorcu sa zvijeri u koju se naknadno zaljubi (točnije, prema kojoj s vremenom razvije Stockholmski sindrom), dok u Trnoružici jadna žena čitav film spava i nema apsolutno nikakvo pravo glasa po pitanju tko će je poljubiti i time odrediti njenu sudbinu (#MeToo pokret hiperventilira).

Disney crtići

O tome koliko je nerealnih, krivih i seksističkih očekivanja Disney nametnuo mogu se pisati knjige, a ne članci. Djevojka je uvijek prekrasna, dugokosa ljepotica, najčešće princeza, dok muškarac može biti zvijer, Shrek ili klošar poput Aladdina, bitno je samo da on nju želi. Ljubav se jednostavno dogodi i ne zahtijeva nikakvog truda, ona te samo „nađe“, pa makar se ti skrivala sa 7 patuljaka u nekoj jazbini. Kakav Tinder i dejtovi, budi doma i gledaj serije, Princ Charming će već naći načina da te nađe.

via GIPHY

Disney također ne priča o tome što se događa „nakon“ ljubavi. Disney se ne bavi Aladdinovim niskim samopouzdanjem i duboko ukorijenjenim osjećajem neadekvatnosti koji zasigurno ima kao prosjak koji je ulovio bogatu princezu. Ne bavi se Jasmininim gnjevom na oca ili njenom generalizacijom svih muškaraca kao kontrolirajućih i sebičnih. Ne bavi se ni pitanjem povjerenja u Arielinoj vezi s princom Ericom nakon što ih je umalo ubila pokušavajući sakriti tko je i odakle dolazi.

Ne, Disney baci sve te probleme na stol, a mi ih prihvatimo misleći kako su oni jednostavno „dio paketa“. No, prefrigani, stari Walt nas u tome trenutku ostavlja sa „they lived happily ever after“ mišlju umjesto s puno realnijim „and then the shitstorm happened“ objašnjenjem. Apsolutno krivim samo Disneya za sva nerealna očekivanja i propale veze u ranim dvadesetima. RIP.

Romantične komedije trebaju dolaziti s disclaimerom “sve što vidite i čujete je pogrešno”

Ljubavni odnosi puno su kompliciraniji i problematičniji nego što je to ikada ijedna romantična komedija prikazala. Bez obzira na to, upravo radi njihove jednostavnosti i želje da vjerujemo u ljubav koja nas čeka „na svakome koraku“ ih gutamo jednakom brzinom kao i kokice, a onda ih zalijevamo kolom, ovaj, suzama.

Možda nije prva romantična komedija koju sam gledala, ali svakako je se sjećam kao najdraže – „10 Things I Hate About You“, gdje sam se zaljubila u široki, bijeli osmijeh Heath Ledgera i navijala da pridobije lijepu, ali mrzovoljnu Juliu Stiles. To što je Heath, to jest Patrick Verona lik koji je s Kat samo radi oklade i dobar dio njihovog odnosa se temelji na lažima, mi nije bilo pretjerano bitno, a Patricku je sve oprošteno nakon velike romantične geste gdje je ispred čitave škole na tribinama pjevao „I Love You Babe“, dok se srce lijepe Kat topilo zajedno s mojim.

Iz ove komedije ponijela sam još jednu iskrivljenu lekciju o ljubavi – nema dovoljno velikog sranja koje se ne može oprostiti velikom romantičnom gestom.

90% romantičnih komedija uvaljuje nam „ljubav na prvi pogled priču“. I dok je „požuda na prvi pogled“ vrlo realna, ljubav je ipak nešto sasvim drugo i ne događa se čistim zaključavanjem pogleda.  Filmovi kao  “Friends with Benefits” i “No Strings Attached” uvjerili su mlade diljem svijeta kako je sasvim realno da se ljubav dogodi i nakon pijanog one night standa ili izraste iz casual odnosa koji se na početku bazirao samo na seksu.

U realnosti, probuditi se uz nekoga koga se ne sjećate iz prethodne noći teško je solidan početak veze. Većinu tih mamurnih jutra provest ćete ispitujući vaše standarde i sposobnosti pijenja, a ne planirajući budućnost s osobom kojoj niste sigurni ni ime.

Čitava ideja “prijatelja s povlasticama koji postaju ljubavnici” već je standardna tema u romantičnim komedijama, ali u realnosti, booty calls u tri ujutro rijetko završavaju upoznavanjem roditelja.

A tek pjesme…

Neke od najromantičnijh pjesama koje su obilježile brojne veze, pa i vjenčanja, zapravo nisu pjesme o ljubavi uopće. Najveći hit Whitney Houston “I will Always Love You” možda vas nije, a možda i je rasplakao u The Bodyguardu, ali ta pjesma je daleko od romantične. Naime, ova ljubavna hitčina koju je napisala Dolly Parton, zapravo uopće nije ljubavna pjesma, već pjesma o njenom ljubomornom šefu Porter Wagoneru koji je lansirao Dollynu karijeru, a nakon toga je uhodio i maltretirao.

I za kraj, ostavljam vas uz najcreaperskiju pjesmu svih vremena, za koju će netko opet reći da se radi o ultimativnoj ljubavnoj situaciji…

TAGOVIdisney pop kultura i ljubav romantične komedije