Postoje već neke vrste na koje smo oglušili, tipa da ožalošćeni od pepela svojih pokojnika izrađuju dijamante ili ih pokapaju na takav način da od njih izraste drvo. Vjerojatno su i spomenuti načini u jednom trenutku izazivali čuđenje, ali tko smo mi da se petljamo u način na koji netko svoju uspomenu želi ‘oživjeti’.
Do sada nam nije palo na pamet da bismo mogli sačuvati tetovaže preminulih osoba, i ne znamo kako to zvuči vama, ali nama zvuči kao *ebeno opipljiva uspomena.
Evo nesvakidašnje priče koju je prenio VICE.
Nakon kobne brodske nesreće 2019., Jonathanu Gilu rečeno je da neće moći vidjeti tijelo svog brata blizanca prije kremiranja – osim ako ga može identificirati po tetovažama.
Pogrebnici su mu objasnili da je tijelo previše natopljeno vodom te da nije u stanju za pokazivanje na bdijenju.
Kad se Gil obratio pogrebnom poduzeću u Queensu u New Yorku, saznao je za posao koji članovima obitelji daje alternativni način obilježavanja sjećanja na preminule rođake: sakupljanjem tetovirane kože s njihovih mrtvih tijela, koja ostaje sačuvana zauvijek.
Gilov brat imao je nekoliko tetovaža, od kojih su uspjeli sastaviti dvije te ih poslati u laboratorij u Ohiju.
Tamo ih je sačuvala Save My Ink Forever, služba za posmrtno tetoviranje, koja prikupljenu tintu s tijela pretvara u kolekcionarske predmete visoke umjetnosti.
Nakon što je posao obavljen, uokvirene tetovaže osobno su dostavljene Gilu i njegovoj majci.
Ne postoje savezni ili državni zakoni koji izričito dopuštaju pogrebniku da odreže komad nečije kože i pošalje tvrtki da ga sačuva, ali neki pravni stručnjaci kažu da se ta praksa nalazi u nejasnom području zakona.
Zbog skepticizima nekih ljudi, iz Save My Ink Forever posebno brinu o tome da se sa svime postupa na dostojanstven način.
Osim što u SMYF-u predviđaju da će potražnja za tom uslugom rasti kako tetovaže budu postajale sve popularnije, tvrde i da postmortem očuvanje tetovaža također daje drugi život ostavštini tattoo artista koji ju je napravio.
