Kanibalizam – najveći tabu suvremene civilizacije

Ekipa koja nas zamišlja na tanjuru zaista postoji, a ta bolesna grana gastronomije njeguje se tisućama godina. Riječ je naravno o kanibalizmu, najvećoj tabu temi suvremene civilizacije.

Simpatično, ali riječ kanibalizam nastala je zbog Kolumbove pogrešne evidencije. Naime, kada je došao na Karipsko otočje krivo je interpretirao ime plemena, umjesto ”Caribs” on je zapamtio ”Canibs”. Daljnjim proučavanjem plemena uvidio je čudne rituale koji uključuju konzumaciju ljudskog mesa, pa su kasnije preimenovani u “Canibales“, na španjolskom žedan, okrutan. Englesko tumačenje je bilo “Cannibalism”.

Kako i gdje je nastao kanibalizam teško je reći ali sigurno je da je prisutan od davnih dana, a u Hrvatskoj su pronađeni dokazi da su ga prakticirali i neandertalci. On označava konzumiranje mesa pripadnika iste vrste, a važno je razlikovati dvije vrste kanibalizma. Ritualni unutar jedne etičke zajednice je ”endokanibalizam” a čini se kako bi se zadovoljilo bogove i slično. Onaj drugi je ”egzokanibalizam” i odnosi se na vjerovanje da ćete ako ubijete moćnog neprijatelja, pojedete ga i popijete mu krv, na sebe prenijeti njegovu snagu. U modernim slučajevima kanibalizam se paralelno uspoređuje i s preživljavanjem. Zbog teške nesreće za koju se ne sazna na vrijeme preživjelima je to možda jedini način da sljedeći dan dočekaju živi.

Postoje i oni kod kojih je kanibalizam potican seksualnim maštarijama a njihov najveći seksualni fetiš je da pojedu, ili da ih pojede netko privlačan. što reći, sve na Goli otok ili im izgraditi zatvor na mjesecu! Kada smo već kod bizarnosti, neki tvrde da su griženje noktiju i zanoktice također kanibalizam.

Postoji i životinjski kanibalizam, odnosno slučajevi kada životinja pojede jedinku svoje vrste, npr. pauk pauka. Kod njih postoje ”seksualni kanibalizam”, kada ženka nakon ili umjesto parenja pojede mužjaka. Zatim slijedi onaj po veličini, odnosno kada veći pojede manjeg, te ”infanticid”, odnosno kada odrasli mužjaci ubijaju i jedu mlade.

Kanibalizam je bio proširen po cijelom planetu, točnije Sjevernoj i Južnoj Americi (Azteci), Novom Zelandu, Europi (Nizozemska), Africi (Egipćani), Novoj Gvineji, Australiji (Aboridžini) i Fidžiju. Fascinantan je podatak da su ga Egipćani prakticirali zbog velike suše koja je donijela glad a trajala je osam godina. Aztecima je nasjeckano ljusko meso predstavljalo predmet za trgovinsku razmjenu i rijetko su ga jeli. Jedan od najpoznatijih događaja zbio se u 19. stoljeću kada su Maori s Novog Zelanda zarobili putnički brod The Boyd i u osveti pojeli 66 putnika zbog ubijanja svojih članova koji su odbijali biti im robovima na tim istim brodovima. U istom stoljeću učestali su bili brodolomi, a preživjeli su ostajali na životu tako što su jeli druge. što se tiče Europe kanibalizam je u 14. stoljeću bio rašireniji no ikad.

Kanibalizam u suvremeno doba

Dvadeseto stoljeće, točnije razdoblje drugog svjetskog rata i nestašice bilo je doista mučno. Gradovi su bili pusti i razrušeni, kućni ljubimci i štakori pojedeni pa stoga nije preostalo ništa drugo nego jesti protivničke vojnike, civile a ponekad i prijatelje. Ne daj bože da ste završili u sovjetskom gulagu – svjedoci govore o vrlo neobičnim jelima u tanjuru, pogađate?

Novije razdoblje, odnosno četrdesetak godina unazad, kanibalizam je došao do Liberije, Sierra Leonea i Konga od kojih su ratovi napravili najcrnje točke na karti svijeta.

Godine 2001. po Njemačkoj je kružio e-mail u kojem se tražila osoba koja će pristati biti ubijena i pojedena. Dobrovoljac se javio, bio ubijen i djelomično pojeden, a počinitelj je dobio samo osam i pol godina ćuze jer kanibalizam u Njemačkoj tada nije bio ilegalan već ”društveno nepodoban”. Izmjenom zakona kazna mu je promijenjena u doživotnu. Rammsteinova pjesma ”Mein Tail” inspirirana je tim slučajem.

Početkom ove godine Danski umjetnik Marco Evaristti zapanjio je svijet gozbom za najbliže prijatelje na kojoj je posluživao masnoću iz svog tijela odstranjenu liposukcijom godinu prije.

Nakon toga se u Srbiji dogodilo nešto prestravično. Danijel Jakupek biva optužen za ubojstvo i kanibalizam nad petogodišnjim djetetom i svom 26-godišnjem školskom kolegi. Sličan događaj dogodio se i u Turskoj.

Kanibalizam je danas stvar mentalno prolupalih, a jedino pleme koje ga i dan danas prakticira je pleme Korowai iz indonezijske provincije Papua. Niti jedno od plemena koje ga je ikad konzumiralo nije živjelo niti živi isključivo od toga. Suše, nestašice hrane, ratovi, sve su to faktori koji su ih natjerali na to. Bolesti su naravno nicale ko gljive poslije kiše ali ritual je ritual. Ako nije bio učinjen smatralo se da će se zbog toga bogovi naljutiti i kazniti ih. Najgora boleština proizašla iz kanibalizma nazvana je Kuru.

Što nam donosi budućnost? Donosi nam “Criminal cannibalism”. Kanibalizam koji se prakticira pod izlikom rituala, seksualnog podražaja i nutritivne potrebe sve dok zakon drugačije ne kaže. Naime, mnoge države nemaju zakone koji ga reguliraju već se on smatra samo “društveno nepodobnim”.

TAGOVIbolest kanibalizam