Mix

Koale nisu slatke već su zapravo bića iz pakla. Točka!

ellicia-4xNDhf0nA-Y-unsplash
ellicia-4xNDhf0nA-Y-unsplash Foto: Unsplash
Živuća verzija plišanih medvjedića izgleda i zvuči slatko samo u teoriji.

Ne dajte da vas ovaj dobroćudni izraz njuške zavara.

Onima koji su se a) susreli s tim krznatim gremlinima u pravom životu, ili b) nenadano informirali o njima – jasno je o čemu se radi.

Evo što vi nevini i naivni obožavatelji koala trebate osvijestiti, a pri čemu će vam pomoći neke od informacija s Rankera:

  • Među njima vlada vrlo zarazan soj klamidije

Pogotovo među australskom populacijom koala u posljednjih par godina – zarazilo ih se gotovo polovica.

Bolest je veoma bolna za koale jer uzrokuje sljepoću, neplodnost i infekciju poznatu kao “prljavi rep”. Prljavi rep eufemizam je za inflamaciju urinarnog trakta koja je toliko bolna da može završiti fatalno.

ellicia-4xNDhf0nA-Y-unsplash Bolesna koala Foto: Folder.hr

Njihov hipersenzitivni crijevni mikrobiom ne može podnijeti lijekove namijenjene ni životinjama, ni ljudima, tako da trenutno ne postoji način na koji bi ih se moglo izliječiti.

Ali postoje i dobre vijesti – u Australiji se trenutno razvija cjepivo namijenjeno posebno koalama, a Russell Crowe dio je novca sa svoje razvodne aukcije (dok jednom ne smrkne…) donirao upravo klinici za koale, na čemu mu je zahvalila obitelj Stevea Irwina.

I tu nije kraj – koale mogu klamidiju prenijeti ljudima koji dođu u kontakt s njihovim urinom. Pritom bi trebalo naglasiti da se ovi anđelčići koji nalikuju bijesnim djedovima bez beda znaju popišati na ljude, a jedne od njihovih žrtava bili su i dečki iz One Directiona.

  • Prirodno su agresivne

Što mama Kukunka i tata Taranta imaju reći na ovo?

Postoji jedna priča iz 2006. godine koja govori o pokušaju krađe koale iz zoološkog vrta.

Naime, četvero ljudi navodno je planiralo ukrasti koalu i zamijeniti je za drogu, ali izabrali su krivu neman. Koala ih je toliko izgrebala da su odustali od prvotnog plana te umjesto nje odlučili ukrasti krokodila.

Na stranu IQ ovih otmičara, likovi su na kraju uspjeli ukrasti krokodila od 1,2 metra i 40 kila te ga prebaciti preko ograde visoke skoro 2 i pol metra.

A nisu mogli izaći na kraj s koalom.

  • Mladunče koale hrani se majčinim izmetom

Primarni izvor hrane za koale pogubno djeluje na njihove želudce čak i kada su u pitanju odrasle jedinke. Zato se mladunčad mora oslanjati na majke.

Ali zašto bi male sotone ovisile o mlijeku, ili ajde, o prerađenoj hrani koju jedu iz majčinih usta… kada već mogu ovisiti o izmetu.

Radi se posebnoj mješavini izmeta i crijevnih bakterija koja je ključna za razvoj koalića. Njihov se kremasti obrok naziva “pap”.

Ono što je posebno odvratno u vezi ovoga jest i činjenica da mladunčad svojim ustima stimulira majčinu kloaku kako bi se proizveo pap, pritom je sve dosta mokro i bude svega svugdje. Fujjjjjjjjjj.

  • Njihov mozak nema kapacitet naučiti išta novo

Još 1929. u studiji gdje su Jones i Porteus uspoređivali veličine mozgova u životinjskom kraljevstvu, zaključili su da je mozak koale apsurdno malen.

To su kasnije potvrdili Haight i Nelson svojim rezultatima koji su pokazali da koale imaju 60% manji mozak nego što bismo predvidjeli za tobolčare njihove veličine.

Osim toga, mozak im je gladak. Ukratko: ljudi imaju veći mozak i više moždanih nabora od ikoje druge vrste, što je povezano s inteligencijom naše vrste. Dupini imaju moždane nabore. Majmuni kapucini imaju moždane nabore. Koale nemaju moždane nabore.

Prvo se mislilo da ih njihovi mozgovi čine sporim i nespretnim životinjama, ali recentnija istraživanja pokazuju da glatkoća njihova mozga više ukazuje na ponašanja koja koale pokazuju.

Njihov je dnevni raspored – spavati, naći hranu i jesti te tu i tamo se pariti, a u posljednjih 15 milijuna za njih nije bilo potrebe naučiti ikakva nova ponašanja.

Treba li nam trenutno biti žao? Ne znamo, ali za sada nam visi jedan debeli “wtf” nad glavom – možda zbog naše ljudske pohlepe za moći koja podrazumijeva neku vrstu želje za napretkom.

Postoji li ovdje netko tko bi svoj mozak trenutno lišio briga i prigrlio sve što život u tijelu jedne koale donosi?

  • Njihov glavni izvor hrane nije dobar za njih

ellicia-4xNDhf0nA-Y-unsplash Koala jede eukaliptus Foto: Folder.hr

Eukaliptus je otrovan za većinu životinja i iako je postajao otrovniji tijekom tisućljeća, probavni sustav koala uspio je evoluirati kako bi se one mogle okolo prenemagati da jedu živi otrov.

Šalu na stranu, probavni sustav koala može preraditi, detoksicirati i isprati otrovne molekule koje se nalaze u nekim listovima eukaliptusa.

Ali, ne mogu probaviti sve vrste eukaliptusa, čak ni sve lišće na onim vrstama koje mogu jesti.

Od 600-tinjak vrsta eukaliptusa, one mogu jesti negdje 40-50 njih, a ovisno o regiji na kraju jedu oko 10 vrsta eukaliptusa. Akutni njuh pomaže im u otkrivanju određenih spojeva na listovima, koje im je teže probaviti.

Kako koale uglavnom jedu eukaliptus koji je nutritivno siromašan, svaki dan moraju spavati barem 18 sati da bi sačuvale energiju koju dobiju od lišća. Osim toga, jedu i prljavštinu koja im vjerojatno: ili pomaže probaviti eukaliptus, ili pruža minerale koje ne mogu dobiti od eukaliptusa.

  • Proizvode užasavajući zvuk

I to ne jedan, nego više njih koji variraju po visini.

Kada su u nevolji, najčešće je u pitanju zvuk nalik mučnome plaču poput vriske djeteta.

Za mužjake su tipični duboki uzvici praćeni nizom isprekidanih klikova. Tim dubokim grleni zvukom privlače pozornost potencijalnih partnera tijekom sezone ili kada zastrašuju druge mužjake.

Bilo bi zanimljivo provjeriti postoje li slučajevi u kojima je neki mužjak pogrešno protumačio taj signal zastrašivanja. *Wink*

Ali još je zanimljivije to što frekvencija tog zvuka odgovara zvuku koji bi proizvela životinja veličine slona, a ne stvorenje od 4 do 9 kilograma težine.

Međutim, koale su opet posebne kobasice – imaju spuštene grkljane. To proširuje njihove vokalne traktove i omogućuje im stvaranje baritonskog tona, čija se rezonancija dodatno pojačava zbog šupljina u njihovim nosovima i ustima.

Eto, osim što su bolesne, agresivne, glupe, jedu govna i zvuče kao bageri – imaju otisak prsta gotovo identičan ljudskome i mogu trčati vrlo brzo. Također, ne grle ni nas, ni drveće jer smo im simpatični, nego si time reguliraju temperaturu kada im je vruće.

Tko ne bi volio pokupiti klamidiju od jednog takvog malog popišanca ajuju. I uopće ne izgledaju fluffy nego bodljikavo.

Je li u ovom članku izašla na vidjelo neka potisnuta negativna emocija prema koalama? Možda. Ali s obzirom na sve rečeno – opravdano.