LSD, MDMA i gljive kao ultimativna psihoterapija!

Iako zvuči kao navlakuša, ovaj naslov najgrublje sažima jedan od najkontroverznijih pomaka suvremene medicine: psihoaktivne supstance poznate kao najtvrdokorniji oblik hedonizma puno su korisnije negoli to želimo javno priznati. MDMA, LSD i psilocibin iscjeljuju traume, rak i poremećaje.

Sredina dvadesetog stoljeća bila je zlatno doba istraživanja psihodelika sve do trenutka kada je podivljala ‘paštetizacija’ LSD-ja dovela do konačne zabrane nakon što je inscenirano povezan s mračnim i krvavim zločinima ljudi koji ih nikad nisu koristili (ne računamo na jezivo veselu bandu Charlieja Mansona). Pola stoljeća zabrane nije ipak spriječilo da se droge prve kategorije unatoč svojoj ilegalnosti ne samo istražuju u medicini, nego i apliciraju u istoj. Jedan od zagovornika uporabe u psihoterapiji popularni je filozof-voditelj National Geographicove serije o neuroznanosti Brain Games – Jason Silva, a kaže da rekreativnost može prijeći u zlouporabu kao što čovjek može konzumirati previše šećera. U protivnom, supstance kao što su ove mogu itekako unaprijediti medicinu sa znanjem koje ionako postoji desetak tisuća godina.

Što to konkretno znači? I ranija su istraživanja, a i ona provedena posljednih nekoliko godina (koja se, za razliku od sencazionalističkih članaka u tabloidima i popularnim portalima daju provjeriti uz asistenciju najboljeg nam prijatelja Googlea) potvrđuju da MDMA liječi PTSP, psilocibin (aktivna supstanca ‘čudesnih gljiva’ različite oblike rakova i tumora, odnosno LSD za liječenje trauma i psiholoških poteškoća i to u nekoliko sati kontrolirane terapije. Ono na čemu su psihijatri i psihoterapeuti radili dugi niz godina sa svojim pacijentima, sada je moguće liječiti i iscijeliti u svega nekoliko sati terapije vođene razgovorom i prilagođenim psiho-fizičkim kontekstom. Drugim riječima, ono što je unutra pozitivno će se tretirati umirujućim, inspirativnim i motivirajućim predmetima i sredstvima iz vanjske stvarnosti. Zvuči malo apstraktno? Traumatizirana osoba u ugodnoj je prostoriji okružena poznatim i neprijetećim predmetima i slikama, a kroz iskustvo (popularno zvano ‘putovanje’ iliti ‘trip’) sigurno je vodi psihoterapeut kojeg pak nadgleda također stručna osoba.

Jedno od imena u modernoj psihoterapiji je ono Švicarke Friederike Meckel Fischer koja je od kraja devedesetih u tajnosti provodila psihoterapije s pacijentima s psihološkim problemima i distribuirala im ilegalne, ali korisne supstance. Fischer je pratila i dokumentirala napredak svojih pacijenata što ju je naposljetku oslobodilo zatvora kada ju je jedna pacijentica ‘cinkala’ nakon što ju je muž poslije završenog ciklusa psihoterapije MDMA-om ostavio (a došli su popraviti bračne probleme i traume). Sud joj je dodijelio uvjetnu samo zbog distribucije nelegalnih supstanci, dok je uvažio istraživanja koja su se pokazala nevjerojatnima, a ona su zaključila da psihodelici imaju potencijal uništiti patološki ukamenjene obrasce ponašanja mozga iliti razbiti one kočnice u mozgu koje nas vode do relativne psihološke stabilnosti. Kao i njezini američki kolege, Švicarka je potvrdila ideje Terrencea McKenne: psihodelici mijenjaju srž gledanja na sebe, ali ne stvaraju osjećaje nego ih samo fino boostaju kao kakvo glazbeno pojačalo. Ako brijete da ćete poluditi i probuditi sotonu u sebi, to je moguće ako on stvarno spava, a za njegovo umirivanje i pripitomljavanje tu je psihoterapeut koji garantira sigurnost. Tako psihodelici poput LSD-ja djeluju kao ubrzivač psihičkih pogleda u sebe koji vode fenomenalnim promjenama u životu. Na način da proširuju svijest (lude boje, osjetljivost na glazbu, mirise i dodir) samo su instrumenti u tom koncertu mozga o samome sebi i životu ispod lubanje i kože. Nabrijana, opet potpuno sigurna rokerčina tako kroz jednu do dvije terapije briše potisnutu traumu. Ukratko: dok LSD uz pravilnu, kontroliranu uporabu i pažljivo nadgledanje resetira mozak, MDMA može zauvijek lupiti ‘cancel’ traumama i kompleksima. Cijeli proces zapravo stavlja na vagu i u ravnotežu dva dijela mozga: prednji režanj zaslužan za racionalne i složene misli s amigdalom – primitivni dio mozga što upravlja strahom. Najbolji je dio od svega, potvrdit će mnogi znanstvenici, LSD kao supstanca nema štetno djelovanje na tijelo, iako bi to vlasti htjele tako vidjeti i iskoristiti kao argument za daljnju zabranu. Puno poremećaja kao depresija ili ovisnost su povezani s ukorijenjenim aktivnostima mozga u kojima se taj ludi organ zaglavi, a psihodelici i psihoaktivne supstance pomažu ga iz toga iščupati.

Američki legendarni komičar Bill Hicks je također znao tajnu

Jedan od istraživača koji je otišao najdalje je doktor medicine Rick Doblin, ravnatelj neprofitnog Multidisciplinarnog društva za psihodelične studije (MAPS) koji u svom medicinskom radu pokazuje nove poglede i rezultate, pa tako zahvaljujući modernoj tehnologiji možemo pratiti i aktivnost mozga u stanju psihodelije. Oni su bili i više negoli iznenađujuće pozitivni, uz nekoliko slučajeva pacijenata koji su pod utjecajem psilocibina pokazivali znakove anksioznosti koji su i dalje pod kontrolom ako se radi o školovanom i u ovom području obučenom psihoterapeutu.

Zašto je to sve zabranjeno?

Samo zbog izmanipuliranih zločina? Jok!

Psihofarmakolog s Medicinskog fakulteta John Hopkins, Roland Griffiths, kaže da se Amerika, pa tako i ostale zemlje u kojima se tradicionalno milenijima koristilo psihodelične supstance prije svega boje paganizma iliti odbacivanja velikih religija, a znamo da u tom grmu leži fina lova i glasačko tijelo.

Ono o čemu je Mircea Eliade pisao u knjizi Shamanism: Archaic Technologies of Ecstasy pokazuje se kao medicinska istina samo korak iza procesa legalizacije marihuane u medicinske svrhe. Tako MAPS, niz znanstvenika uglavnom iz Amerike, ali i Europe, kao i popularni Jason Silva predviđaju da bi se prva legalna medicinska uporaba psihodelika trebala dogoditi do 2021. (Edit urednika iz budućnosti – iz 2021. godine – dogodila se! Svi pogledati film Wisdom of Trauma, u jednoj od priča je aktualan i tretman psihodelicima)

Živi bili pa tripali!

Saznaj više:

Članak u New Yorkeru o “trip treatmentu”

Psihodelična terapija

Wikipedijin članak o MAPS-u

MAPS-ov sajt o njihovom istraživanju

TAGOVIdroge lsd mdma psihoaktivne supstance psihoterapija