Murphy ima društvo
Murphy nije jedini: Blesavi ‘zakoni’ koji su nazvani po svojim tvorcima
Za Murphya i njegove zakone su vjerojatno svi već čuli, no postoji na desetke sličnih ‘zakona’, koji su dobili ime po svojim tvorcima. Mi smo pronašli nekoliko najzanimljivijih.
Ako ste ikada pomislili da se nešto događa samo vama ili da ste samo vi primjetili nekakav uzorak, prirodni zakon ili sociološki fenomen, vjerojatno se varate i štoviše, već postoji neki znanstvenik ili sasvim običan lik koji je to ‘nešto’ podrobno definirao. Idesh! donosi nekoliko najzanimljivih takvih kreacija, te i sami nastavljamo vječnu potragu za nekim svojim, u stručnoj literaturi priznatim zakonom.
Godwinov zakon
Kaže: “Kako se online rasprava širi, vjerojatnost usporedbi koje se odnose na Hitlera i naciste približava se 1.”
Kako i zašto: Vjerujemo da ste i vi sami primjetili ovaj uzorak na domaćim forumima, chatovima, Youtube komentarima i sličnim mjestima gdje veće grupe ljudi komentiraju nekoga ili nešto. I premda je Mike Godwin svoj zakon temeljio na Hitleru i nacistima (inače, ‘napisao’ ga je prije kojih 20 godina, dok je internet još bio u začecima), njegova opažanja se mogu malo modificirati i primijeniti na bilo koju kulturu. Tako će se kod nas rasprave na kraju uvijek svesti na ustaše i komuniste, lijeve i desne, homofile i homofobe i slično. Jedno je ipak isto: ovakve rasprave nikada ne vode do pobjednika!
Betteridgeov zakon naslova
Kaže: “Na bilo koji novinski naslov koji završava upitnikom, može biti odgovoreno riječju “ne”.”
Kako i zašto: Ovaj mali trik novinari diljem svijeta koriste još od kada su se prvi egipatski pisari pitali: “Je li faraon uistinu Bog?“, a svrha mu je na prijevaru privući čitatelja da pročita članak koji se sastoji od teorija i glasina, koje u većini slučajeva nisu niti blizu točne. U zakon ga je sročio novinar Ian Betterige, a i mi sami smo koristili ovu foru, i da, nije nam žao! Naime, ako napišete članak naslova “Beyonce provela ugodan vikend na Hvaru“, naći će se tu i tamo koji čitatelj kojega ova vijest čak i zanima. No ako stavite naslov: “Beyonce i Jay-Z kupuju otok Hvar?” ljudi će poklikati članak više nego Severinin igrani film! Odgovor na pitanje iz naslova je naravno ne, ali to više nije važno, jer ste ionako već pročitali članak.
Skittov zakon
Kaže: “Bilo koji ‘post’ koji ispravlja pogreške iz nekog drugog ‘posta’, i sam će sadržavati barem jednu pogrešku.”
Kako i zašto: Uffff, ovaj nam je svima omiljeni. Tko nije barem jednom u životu osjetio Skittov zakon na svojoj koži, taj se ne može nazvati internet korisnikom. Sam zakon je jedna od varijanta onog Murphyevog, a skovao ga je G. Bryan Lord u samim počecima interneta, referirajući se na korisnika Skitta. Stoga, idući put kada vas neki provokator ispravi zbog sitne gramatičke greške, pritom i sam napisavši “reči” ili “ljep”, slobodno se pozovite na starog Skitta i završite tu raspravu sa stilom.
Hofstadtetrov zakon
Kaže: “Uvijek treba duže nego što očekujete, čak i kada u obzir uzmete Hofstadterov zakon.”
Kako i zašto: Ovaj pomalo nespretno sročeni zakon zapravo je jedan od osnovnih zakona na kojima svijet počiva, a može se primjeniti na sve, od informatičke tehnologije do vaših djevojaka. Ono što on govori jest da bilo koja vremenska procjena koju donesete nije točna, te će neki posao uvijek trajati duže nego što ste predvidjeli i očekivali. Skovao ga je pisac i IT stručnjak Douglas Hofstadter davne 1979. godine, a odnosi se na računalni šah. Naime, u ranim danima razvoja računala programeri i inženjeri govorili su da će za 10 godina računalo postati svjetski prvak u šahu. Nakon što je 10 godina prošlo, i dalje smo bili 10 godina od tog postignuća. Al eto, samo što nije… Usput, onaj mali iritantni geek Leonard iz The Big Bang Theory, dobio je prezime upravo po ovom Hofstadteru.
Sturgeonov zakon
Kaže: “90% svega je smeće!”
Kako i zašto: Davne 1958. pisac SF romana Theodor Sturgeon skovao je ovaj zakon, nakon što je godinama morao braniti svoju ljubav (znanstvenu fantastiku) od napada ljudi koji su uporno tvrdili da je “90% SF-a smeće!“. On je tada rekao, da, ako je tome uistinu tako, ova tvrdnja vrijedi i za bilo koji drugi oblik umjetnosti, ali i za sve što nas okružuje. Ne znamo je li bio sarkastičan ili je to uistinu mislio, ali Sturgeon je rekao ono što svi potajno mislimo, a to je da većina onoga što slušamo, gledamo, jedemo i ‘pušimo‘ spada u kategoriju smeća…
Reillyev zakon
Kaže: “Kupci obično posjećuju najveći trgovački centar u regiji.”
Kako i zašto: Kao i ostali zakoni sa ove liste, i Reillyev se može primijeniti na mnogo širu sliku od one navedene. Primjerice, njegova varijanta je ono što je vrlo lao primijetiti gledajući terase kafića: ljudi će uglavnom radije sjesti na terasu koja je veća i puna ljudi, nego na neku pustu, gdje se sa stolice ruši samo lokalni pijanac. William J. Reilly došao je do ovog zakona nizom kompleksnih matematičkih jednadžbi, koje i dan danas služe investitorima da procijene gdje je najbolje izgraditi trgovački centar. Ehhh, da su barem neki zagrebački centri bacili oko na ovo…
Lewisin zakon online feminizma
Kaže: “Komentari na bilo koji članak o feminizmu opravdavaju feminizam.”
Kako i zašto: Tako mlada, a već ima zakon koji se zove po njoj! Novinarka Helen Lewis je s nepunih 30 godina zamijetila da se u komentarima na bilo koji članak o feminizmu nađe upravo potvrda potrebe za tim pokretom. I ovaj se zakon može primijeniti na neke druge sfere, tako da će se, primjerice, u recentim prepirkama oko prava za homoseksualne parove, u komentarima naći upravo razlozi zašto bi se ta prava trebala omogućiti.
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
