Najgore pandemije u ljudskoj povijesti koje su usmrtile milijune

Razlog tome je nezaustavljiv žrvanj novih vijesti iz svih krajeva svijeta koji se neprestano vrti, ali i činjenica da je srećom tek nekoliko slučajeva zaraze ebolom prijavljeno van granica afričkog kontinenta. Istina je ipak u velikom neskladu s poklonjenim medijskim prostorom te se još uvijek vode velike bitke s ebolom dok ljudi još uvijek umiru od nje.

Kako bismo barem na neki način pokušali podići svijest o borbi s ebolom, odlučili smo se na tren uozbiljiti te u jednom tekstu predstaviti najveće pandemije bolesti (epidemije prisutne na širem geografskom i populacijskom području) koje su se ikad dogodile. Bez obzira na veliki medicinski napredak, na primjeru ebole vidimo kako bolesti lako mutiraju i migriraju te ih nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo, koliko god daleko od nas trenutačno izgledale.

Pomor za vrijeme Peloponeskog rata

Veliki pomor Atenjana koji se dogodio 430. godine prije Krista nije u punom smislu riječi pandemija pošto je prema dostupnim izvorima bio ograničen na samo jedan grad, no na listi se nalazi pošto je prvi u povijesti zabilježeni slučaj bolesti koja je u kratkom vremenu oduzela život velikom broju ljudi.

Slučaj je zabilježio Tukidid, poznati grčki povjesničar, koji je detaljno opisao simptome bolesti koja je ubila gotovo dvije trećine tadašnjeg broja stanovnika Atene, a velik broj preostalih Atenjana ostavila s doživotnim posljedicama. Simptomi su uključivali crvenilo čiju, grla i jezika, loš zadah te visoku temperaturu, a bolest odgovorna za veliki pomor Atenjana nije točno identificirana još ni danas.

Justinijanova kuga

U kolektivnoj ljudskoj svijesti i pamćenju ni jedna druga riječ ne izaziva toliko straha i panike kao što je to riječ kuga. Dovoljan je to pokazatelj kakav je utjecaj na ljudsku vrstu ostavila bolest koja je odgovorna za više od 200 milijuna smrti tijekom ljudske povijesti, a njezina pojava je direktno utjecala na oblikovanje svijeta kakav je danas.

Najčešći oblik kuge je bubonska kuga koja se prvi puta pojavila u vrijeme Justinijanove vladavine 541. godine poslije Krista. Bolest uzrokuje bakterija Yersinia pestis, a prenose ju štakori koje su ugrizle zaražene buhe. Njezin najočitiji simptom su bile natečene limfne žlijezde koje su poprimile crnu boju kao rezultat propadanja kože prilikom napredovanja bolesti. Bez pravilnog tretmana smrtnost iznosi 50 posto u 3 do 7 dana.

Na vrhuncu krize 10 000 ljudi u tadašnjem Konstantinopolu (danas Istanbul) je umiralo svaki dan, a brojni gradovi su nestajali u roku od par dana. Trajala je do 542. godine, no pojavljivala se u mahovima i sljedećih 200 godina te povjesničari predviđaju da je uzela oko 100 milijuna ljudskih života na istočnom Mediteranu, što ju čini jednom od najgorih pandemija zabilježenih u ljudskoj povijesti.

Crna smrt

Nijedna druga pandemija nije ostavila takav ožiljak na ljudskoj povijesti kao što je to učinila pandemija kuge u 14. stoljeću, puno poznatija pod imenom Crna smrt. U samo četiri godine, od 1347. do 1351., Crna kuga je pokosila oko 25 milijuna ljudi u Europi. Šireći se trgovačkim putevima kao otrov kroz krvotok kuga je brzo dospjela i u ostatak svijeta te se po nekim pretpostavkama procjenjuje da je u stotinjak godina, koliko je trebalo vremena da čovječanstvo u potpunosti pobijedi tu pandemiju, umrla čak četvrtina cjelokupnog svjetskog stanovništva koje je tada brojalo oko 450 milijuna ljudi.

Za takvu visoku smrtnost odgovorna je bila činjenica da se kuga pojavila u čak tri oblika: kao bubonska, pneumonična i septikemična kuga. Pneumonična se kuga prenosi s čovjeka na čovjeka putem zraka tj. kašljanjem, a smrtnost je 100 posto kroz 2 do 4 dana. Septikemična kuga je vrlo rijetka te je ona odgovorna za promjenu boje kože u crno, a kod zaraženih smrtnost iznosi 100 posto gotovo istoga dana kada se pojave simptomi.

Jasno je da je pandemija takvih razmjera, koja je podjednako uzimala živote i bogatih i siromašnih, imala velikog utjecaja na tok ljudske povijesti, kako demografski tako i socijalni i politički te je jedan od rijetkih opravdanih razloga zašto srednji vijek možemo nazvati i mračnim.

Španjolska gripa

Kao da nije bilo dovoljno razaranje koje je sa sobom donio Prvi svjetski rat, 1918. godine pojavio se soj gripe toliko smrtonosan da je prema nekim procjenama za gotovo duplo premašio broj žrtava Prvog svjetskog rata. Poznata kao Španjolska gripa (makar se nije prvi put pojavila u Španjolskoj) bolest se nevjerojatno brzo proširila svijetom, a iako je trajala samo jednu godinu, Španjolska gripa je odgovorna za smrt čak 50 milijuna ljudi.

Simptomi Španjolske gripe su bili gotovo jednaki onoj obične gripe koju smo svi barem jednom preboljeli. Pretpostavlja se da se Španjolska gripa prenijela s ptica na ljude te ju se stoga često uspoređuje s efektom koji su imale i male boginje na domorodačko američko pučanstvo s dolaskom Europljana. Zbog svog neobično kratkog trajanja od jedne godine sama pandemija je danas poprilično zaboravljena, no relativno nedavne epidemije svinjske i ptičje gripe nas podsjećaju da je taj soj gripe još uvijek živ i neprestano mutira te ju ne treba tako olako shvaćati.

HIV/AIDS

Pomalo je nevjerojatno koliko smo se naviknuli na postojanje AIDS-a da ni ne shvaćamo kako se nalazimo usred jedne od najvećih pandemija u modernoj ljudskoj povijesti, koja traje još tamo negdje od šezdesetih godina, pojavivši se prvi puta u subsaharskoj Africi. AIDS je bolest koju uzrokuje virus HIV. Virus se širi putem krvi, sjemena i ostalih tjelesnih tekućina, a kod organizma uzrokuje slabljenje imunitetnog sustava zbog čega je naše tijelo podložno brojnim infekcijama. Ukoliko je imunitetni sustav dovoljno oslabljen, javlja se AIDS.

Još uvijek ne postoji lijek protiv AIDS-a, no postoje lijekovi pomoću kojih se može spriječiti da se HIV virus dalje razvija. Dosad je zabilježeno oko 39 milijuna smrtnih slučajeva, ponajviše na području Afrike. Često postoji potpuno krivo mišljenje kako se AIDS pojavljuje samo kod određenih skupina ljudi, a bolest sa sobom nosi stigmu zbog koje se mnogi ni ne žele prijaviti na liječenje ili testiranje. Zbog takvog razmišljanja AIDS je još daleko od iskorjenjivanja. Obrazovanje, siguran način života i zdrav te realan odnos prema samoj bolesti prvi su koraci na tom putu.

Važno je naglasiti da nije sve tako sivo. Osim gore navedenih, u moderno doba su se pojavljivale i druge epidemije kao što su kolera, tifus, malarija i SARS, no zahvaljujući medicinskom napretku danas se s poprilično velikim uspjehom borimo sa svim tim bolestima. Bitno je naglasiti i veliku ulogu cijepljenja koje je uspješno iskorijenilo bolesti kao što su dječja paraliza i male boginje. Danas su sve glasniji pokreti protiv cijepljenja. Sigurno da je sad vrlo lako zabraviti kako je svijet izgledao prije cjepiva i koliki su ljudski životi spašeni zbog njega, no ne smijemo si dopustiti da na temelju nedokazanih istraživanja i raznih teorija zavjera ostanemo bez vrlo važnog oružja u borbi za svjetsko zdravlje.

Čini se samo da je posljednji korak koji treba poduzeti kako bi se uspješno riješili svake bolesti i virusa s kojim se sretnemo pametan odabir prioriteta. Da li je važnije utrošiti milijarde na oružje koje ubija ili na lijekove koji spašavaju?

TAGOVIbolesti epidemija gripa hiv kuga pandemija smrt španjolska gripa