Report

ništa nismo naučili

Aside Banners

Najveći ulični neredi

Dok na ulicama Londona bjesne neredi, vrijeme je da se podsjetimo u kojim se sve prilikama ulica uzela stvari u svoje ruke, s pravom ili iz čiste obijesti. Proučimo najveće ulične nerede u povijesti.

Piše , Objavljeno

Mark Dougan, 30-godišnji tottenhamski uličar, navodno diler i član bande ‘Yardiesa‘, potomaka jamajkanskih useljenika koje su Britanci ‘uvezli’ preko bare kako bi popunili najniže rangirana radna mjesta oslobođena u prosperitetnim 50-tim godinama prošlog stoljeća, ne čini se kao netko čijom biografijom možete započeti novo povijesno razdoblje. Ipak, veliki neredi koji bijesne u Londonu zadnjih nekoliko dana započeli su kada je Mark pao žrtvom metka iz policijskog pištolja, a još se ne zna kako će završiti i s kakvim sve posljedicama.

Ulični neredi znali su potaknuti velike društvene promjene, a uglavnom su počinjali kao erupcija nagomilanog bijesa, osjećaja potlačenosti, nepravde i straha koji muče pripadnike društvenog ruba, u bezumnom nasilju i destrukciji.

Neredi u Wattsu

Usred ljeta, 11. kolovoza 1965. godine, kalifornijski policajac Lee Minikus zaustavio je automobil u kojemu su sjedili alkoholizirani Marquette Frye i njegov brat Ronald. Natezanje oko hapšenja pijanog Marquettea i zapljene automobila privuklo je gomilu koja se polako pretvorila u gnjevnu rulju. Gotovo rutinsko hapšenje zbog prometnog prekršaja, rasnim tenzijama načet kvart u Los Angelesu pretvorilo je u ‘bure baruta’ i Watts je eksplodirao u nasilnim sukobima.

Bez ikakva programa i cilja, masovni ulični neredi u Wattsu rezultirali su smrću 34 osobe, oko tisuću ih je ozlijeđeno, a tri i pol tisuće završilo iza rešetaka. Neredi su trajali šest dana, gorjele su zgrade, okradeni i devastirani poslovni prostori i stanovi, oštećeno je i uništeno oko tisuću zgrada što je nagomilalo štetu od kojih (tadašnjih) 40 milijuna dolara.

Neredi 1968. godine:Washington

Šezdesetosma ostaje upamćena kao godina kada se tresao čitav svijet, a tresli su ga uglavnom studenti. U SAD-u neredi su potaknuti atentatom na borca za ljudska prava, Martina Luthera Kinga, ali u pozadini erupcije nezadovoljstva su i rat u Vijetnamu, segregacija i politički pritisak na liberale i politički lijevo orijentirane, te policijska represija. Neredi su zahvatili stotinuameričkih gradova, a najviše su pogodili glavni grad Washington, Chicago te Baltimore.
U suzbijanju nereda koji su izbili u Washingtonu angažirana je i Nacionalna garda, pa je ukupno gotovo 20 tisuća ljudi u uniformama ‘branilo’ Bijelu kuću od otprilike jednakog broja prosvjednika. U četiri dana nereda 12 osoba je poginulo, tisuću ozlijeđeno i oko šest tisuća uhapšeno. Ukupna šteta na imovini procijenjena je na oko 27 milijuna (sadašnjih 156 milijuna) dolara.

Neredi 1968. godine:Pariz

Svibanj 1968. godine u Francuskoj nije dobro počeo. Pobuna studenata, česti prosvjedi i sukobi s policijom, te generalni štrajk potpuno su paralizirali državu. Jedanaest milijuna radnika prekinulo je rad u znak podrške studentima i vlastitog nezadovoljstva sustavom. Studenti i radnici međusobno su se podržavali i poticali na otpor, a tadašnji predsjednik Francuske, Chales De Gaulle, s neposlušnom mlađarijom odlučio se obračunati silom, što je dovelo do otvorenog rata na pariškim ulicama. De Gaulle je zbrisao iz zemlje iz osnovanog straha da će u Francuskoj doći do nove revolucije.
Do revolucije je umalo došlo nakon gotovo mjesec dana prosvjeda, štrajka i stalnih sukoba. Oko pola milijuna Parižana okupilo se na ulicama i zazivalo de Gaullovu ostavku. Vojska i policija bili su spremni ulice Pariza silom vratiti pod svoju kontrolu ali De Gaulle je popustio pod pritiskom i najavio izbore na kojima će demokratski, a ne u revoluciji, birati novo vodstvo. To je umirilo prosvjednike, a oko mjesec dana kasnije, De Gaulleova stranka trijumfirala je na nacionalnim izborima osvojivši apsolutnu većinu u parlamentu.

Neredi u Brixtonu

Južni London bio je poprište velikih sukoba policije i prosvjednika i u travnju 1981. godine. Osamdesetih, Brixton je siromašan dio Londona u Velikoj Britaniji koja je bila ozbiljno pogođena recesijom. Ta londonska četvrt naseljena je crnim stanovništvom, imigrantima iz otočnih država Karipskog mora koji sada žive na dnu, u okružju gdje vlada siromaštvo, nezaposlenost i kriminal. Gradske su vlasti odlučile nesigurno susjedstvo dovesti u red čvrstom rukom:uniformirani i policajci u civilu bili su sveprisutni, legitimiranje i pretresanje tamnoputog stanovništva svakodnevna praksa.

I u ovom je slučaju sve počelo kada je nastradao jedan od njihovih, crni mladić je na ulicama proboden nožem, a policija je okrivljena da mu nije pružila pomoć na vrijeme, te da je stoga mladić preminuo. U eksplozivnoj atmosferi koja je u to vrijeme vladala ulicama Brixtona, ovo je bila iskra koja je pokrenula lančanu reakciju:počelo je napadima na policiju, a uskoro se sve pretvorilo u opću pljačku, nasilje i uništavanje imovine. Ozlijeđeno je oko tri stotine policajaca i pedesetak građana, stotinjak vozila je zapaljeno, a ista sudbina zadesila je tridesetak zgrada, dok je dodatnih stotinjak oštećeno ili opljačkano.

Neredi u Los Angelesu

Događaj koji se zbio u proljeće 1991. godine godinu dana kasnije bit će povodom najvećih uličnih nereda u američkoj povijesti. Nakon potjere za automobilom u kojem se nalazio Rodney King i još dvoje suputnika, petero policajaca opalilo je ‘team building‘ po Rodneyjevim leđima i drugim dijelovima tijela koristeći palice, noge i teasere. Brutalno policijsko iživljavanje svjedoci su snimlili video kamerom, a snimka je poslužila kao dokazni materijal u suđenju policajcima. Nakon što su policajci oslobođeni optužbi za napad, a samo dvoje je dobilo packu po prstima zbog pretjerane sile, masa je pošandrcala i zauzela ulice Los Angelesa.

Sve je počelo u srijedu 29. travnja 1992. godine. Protestno okupljanje pred zgradom suda, preraslo je u spontano grupiranje po dijelovima South Centrala, dijela Los Angelesa u kojem pretežno živi crnačko i hispansko stanovništvo. Do večeri, ulično nasilje uzelo je maha.
Policija je napustila četvrti u kojima je bjesnilo nasilje pljačka i palež. Bijeli vozač kamiona, Reginald Denny, pretučen je na cesti, a spasio ga je Bobby Green koji je netom prije njegovo premlaćivanje mogao gledao uživo na televiziji. Nekoliko trenutaka kasnije,gnjevna rulja je napala i opljačkala Fidela Lopeza, imigranta iz Guatemale, a od sigurne smrti ga je spasio crni svećenik Bennie Newton. Lopezu su razbili glavu, gotovo odrezali uho, teško ga pretukli, a lice i genitalije ofarbali su mu crnim autolakom. Ekstremno nasilni neredi trajali su četiri dana, u uvođenju reda sudjelovala je policija, Nacionalna garda, pa čak i četiri tisuće marinaca.

Nažalost, mnogi nisu preživjeli šest dana pobune u Los Angelesu. Ulično nasilje, borbe s policijom, Nacionalnom gardom i vojskom uzele su svoj danak u životima 53 osobe, tisuće su ozljeđene. Požari, razbijanje i pljačka progutali su imovine u vrijednosti od oko milijarde dolara. Neki dijelovi Los Angelesa do danas se nisu oporavili.

TAGOVIkriminal london los angeles Mark Dougan nasilje neredi Pariz Washington Watts

Komentiraj