Odlazak nadrealnog velikana
Odlazak velikog H.R. Gigera, oca modernog biomehaničkog dizajna i kultnog Aliena

Iako je tijekom svoje 74 godine života stvorio mnoga ključna djela pop kulture, H.R. Giger će ostati upamćen po svojem biomehaničkom stilu i njegovom najpoznatijem predstavniku, Alienu.
Hans Rudolf “Ruedi” Giger, poznatiji kao H.R. Giger, 12. je travnja 2014. u 75. godini života napustio ovaj svijet, preminuvši uslijed ozljeda zadobivenih padom niz stepenice u svom domu u Zurichu. Ovaj se genijalni umjetnik tamo negdje gore vjerojatno još uvijek smije sebi samome, budući da se ponovno pokazalo kako sudbina ima smisla za ironiju, pa je čovjeka koji se panično bojao visina i padova snašao upravo takav konačni sud. Ipak, ti su mu isti strahovi (a imao ih je uistinu mnogo) omogućili iznimno plodnu i dugotrajnu karijeru, okrunjenu epitetom jednog od najznačajnijih umjetnika u posljednjih 100 godina!
Giger je rođen 5. veljače 1940. u švicarskom gradiću Churu, iz kojeg, s napunjene 22 godine, mimo želja svojih roditelja bježi u Zurich, te upisuje studij primijenjene umjetnosti. Nekako u to vrijeme shvaća da svoje noćne more, koju su ga neumoljivo pratile tijekom cijeloga života, te od malena uzrokovale poremećaje u spavanju, može donekle suzbiti i držati pod kontrolom sve dok ih pretvara u crtarije.

Da nam je znati kakvi su to snovi bili…
Zato je mudri Giger u tim ranim danima svoje fakultetske naobrazbe počeo držati maleni blokić pored kreveta, u koji bi nakon svake noćne more crtao ono što je sanjao. Sudbina je htjela da su te slike nešto sasvim novo i originalno, te su uskoro ljudi u njegovoj okolini počeli primjećivati da Giger razvija neki svoj vlastiti, neobični stil. Taj će stil 70-ih godina prošlog stoljeća postati planetarno popularan, a sam će mu autor skovati i prigodni naziv: “biomehanički”.
H.R. Giger – dokumentarac:
Biomehanički stil i dizajn karakterističan je po vrlo hladnim, mračnim i pomalo jezivim prikazima simbioze čovjeka i stroja, a Giger je priznao kako su veliki utjecaj na njegov rad (točnije, na njegove noćne more) imali umjetnici poput slikara Salvadora Dalíja i književnika H.P. Lovecrafta (njemu je vjerojatno ‘popalio’ i ovu foru s inicijalima). Potonji je bio velika inspiracija za prvu Gigerovu monografiju nazvanu Necronomicon, koja je nekako našla svoj put do Alejandra Jodorowskog, izvornog i na žalost nerealiziranog autora ekranizacije Dunea. Knjige se zatim dokopao i vizionar Ridley Scott, koji je pozvao Gigera da mu se pridruži u radu na mračnom i jezivom novom hororu, a upravo se iz te suradnje rodio jedan i jedini… Alien!

Naslovnica knjige Necronomicon
Kako bi mladi rekli: “Ostalo je povijest!” Nakon što je rasturio svojim dizajnima za ubojitog vanzemaljca, misteriozne Space Jockeye i njihove brodove, te se kasnije vratio kao savjetnik u iduća tri nastavka, Giger je prestao biti neki tamo nadrealistični luđak koji vrlo vjerojatno šuruje sa samim Sotonom, te postao najveći umjetnički hit još od prve slike pasa koji igraju poker! U narednim je godinama dizajnirao vanzemaljce iz filma Species, izdao još nekoliko knjiga, te se bacio na cover art najboljih i najluđih alternativnih umjetnika tog doba. Danzig, Dead Kennedys, Atrocity, mikrofon frontmana Korna Jonathana Davisa… nema gdje ga nije bilo! Čovjek je jednostavno radio projekte koji su mu se činili zanimljivima, a pošto se panično bojao dalekih putovanja, nije morao niti izaći iz kuće!

H.R. Giger ‘na šljaki’ u mladim danima…
Drugim riječima, Giger je Švicarsku i svoju kuću uistinu smatrao početkom i krajem svijeta. Upravo je zato 1998. godine na zdanju Château St. Germain u gradiću Gruyères otvorio vlastiti muzej, koji je i službeno dom za sva njegova djela, bilo da se radi o slikama, posterima, skulpturama ili video materijalima (da, prije Aliena je našao vremena snimiti nekoliko kratkih dokumentaraca o svom radu). U Švicarskoj (Gruyères i Chur) se nalaze i jedina dva preostala Gigerova bara, a koji su uređivani pod nadzorom velikog umjetnika. Dakle, da rezimiramo: vlastiti muzej, nekoliko dokumentaraca o vlastitom radu i bircevi koji se temelje na vlastitom liku i djelu… hmh, njušimo li mi to egomanijak? Pa i ako je, šta sada, otvorili bismo i mi svoje muzeje da imamo što pokazati…

Nije baš za spavaću sobu, ali umjetnost je umjetnost!
Kada bismo išli pobrojati sve na čemu je ovaj čovjek radio, trebalo bi nam još barem 5-6 stranica, tako da je najbolje da stanemo ovdje i oprostimo se od legende koja je u velikoj mjeri oblikovala, te još uvijek oblikuje pop kulturu naše generacije i generacija naših roditelja. S obzirom na sve jače forsiranje biomehanike u znanosti i stvarnom životu, sumnjamo da će Gigerova ostavština u skorijoj budućnosti postati zastarjela, tako da će taj veliki umjetnik kroz svoje radove i utjecaj živjeti još jako, jako dugo… Pa Ruedi, neka ti je onda laka zemljica i neka te čudovišta koja su te proganjala cijeloga života napokon ostave na miru!