Pokoravanje smrti: trećinu duži život već u ovoj generaciji?

Iako sve miriše na new svjetski rat, kultura smrti je novo crno, čak je i besmrtnog Bowieja odnijelo, čini se da je ipak ima nečeg na horizontu: trećinu duži život, kažu znanstvenici.

I to nisu oni s religijskim agendama i oni koji zagovaraju zagrobni život: kako kome milo i drago, ali ima nas kojima nije baš tako grozno loše na ovome svijetu i kratki ljudski život nije tako loše produžiti za 20-40%: ta tehnologija napreduje, TV je na samrti i sva ta silna brzina putovanja! Gladni smo života!

Tako nam neumorni znanstvenici (biolozi, kemičari i neurobiolozi) zajedno sa svojim neumornim pomoćnicima (uglavnom glodavcima) vraćaju nadu u život rezultatima istraživanja koja nisu obična naklapanja kao iz drugih sfera znanstvene fantastike kao što je, primjerice, politika Europske Unije ili lijepe naše. Direktnim biološkim intervencijama u kalorijske unose, korištenjem rapamicina i metformin (lijekova koji se koriste za liječenje šećerne bolesti tipa 2 i koji pripadaju skupini bigvanida) čini se da se došlo do polu-eliksira mladosti (kako se to kod nas pisalo u medijima proteklih mjeseci). Ono što treba naglasiti jest da se njihova kvaliteta usporavanja oksidacije odnosno starenja stanica promatrala kod različitih skupina primata, pa tako pokazuju i različite učinke, odnosno rezultate mjerenje u duljini životnog vijeka. No ekipa biomedicinara kaže da je to novi serum za dug život. I to dobrano produžen za kakvih 20-30 godina! Osim što to znači duže podstanarstvo na roditeljskim jaslama posebice za nas milenijske Hrvate, to znači i svježu krv. Ne onakvu kao u True Bloodu, nego krv koja eliminira stare krvne stanice i ostaje svježa kao ljetni smoothie iz bakinog vrta!

Američka FDA iliti Odjel za hranu i lijekove starenje vidi i službeno klasificira kao bolest, pa je tako blagoslovila testni period ispitivanja stanica i lijekova za sprečavanje, odnosno usporavanje starenja. Sve to zvuči fantastično u teoriji: više zabave, ljubavi, seksa, hedonizma, ali ujedno i dulji period otplate kredita, sukobi generacija i loših filmova Jakova Sedlara i Jasona Stathama. No veći je problem, kazat će protivnici teorije duljeg življenja, narcisoidnost čovječanstva i, kako ističu (a mi mislimo da je to glupost) nepotrebno crpljenje resursa za istraživanje bitnijih problema (brate mili, što je bitnije od dužeg i zdravog života).
Neka vam pjesnik-filozof Jason Silva s NatGea lijepo kaže zašto trebamo produljiti život:

Samo treba spomenuti da je prije 2000 godina, s početkom nove ere, prosječan životni vijek bio 35 godina, pa da vidimo tko će se usprotiviti i staviti glavu na panj ili je gurnuti u pijesak nekog…. pješčanog sata!
Organizacija Intelligence Squared bavi se javnim debatiranjem o kontroverznim društvenim pitanjma (Obamacare, vojska, medicina) i nedavno je imala jednu takvu sa stručnjacima i onima koji se u Americi tako nazivaju o produljenju života, a možete ju pogledati ovdje.

Kako će neki istaknuti, problem je u tome što nas životna ograničenost upravo čini ljudima. Hm… Znači li to da ne bi trebai tretirati nijednu genetsku i zdravstvenu nuspojavu i problem? Da se prepustimo autosugestiji? Sumnjamo da bi se puno takvih našlo. Puno je tu protivljenja, što sa sociološkog, što s biologijskog, što filozofijskog stajališta, ali puno je više onih koji bi to vrijeme mogli bolje iskoristiti. Ne govorimo o pronalaženju sebe do stote godine i osnivanja obitelji sa 120 godina, nego kvalitetnom životu čije etape nisu ishitrene i, kako je to bilo dosad, prekratke i prebrze. Kritičari pothvata nazivaju to maštarijom narcisističkih društava, ali nije li nam to svima urođeno? Ideja da ćemo se nekako baš mi sami spasiti i živjeti duže… vječno?

Kako starimo tako postajemo konzervativniji (ili ostajemo skloni jednom svjetonazoru koji nam je bio najjače istaknut za života) pa bi to moglo doprinijeti produljivanju i nekih od aktualnih svjetskih problema kao što su ratovi i međunarodni sukobi i problemi.
Kažu oni, na mladima svijet ostaje, a mladih bi po tom principu bilo manje. Međutim, jedna struja biologa tvrdi da bi se uklonile i suzbile bolesti, radilo na ljudskom ponašanju, odnosno društvenoj aktivnosti koja bi u konačnici (gdje god da ona bila) postala puno bolja od današnje. To možda znači, a možda i ne znači duži radni vijek. Što ako to znači kvalitetnije predavanje projektima za poboljšanje kvalitete života?

Biolozi poput Briana Kennedyja i Aubrey de Grey tvrde da je produljenje života naša socijalna i moralna dužnost, a to znači da bi sa životom bio produljen vijek zdravlja što rezultira smanjenjem troškova za ophođenje s trećom životnom dobi. Istraživanja na životinjama pokazuju da to više nije pitanje mogućnosti nego kolektivne/globalne želje, ali ono što je bitnije da ćemo starost vjerojatno dočekati bez bolesti. To je jedan od glavnih argumenata struje za produljenjem života!

Amerikanci smatraju da bi to pogodovalo (američkom) pojedincu, ali ne i društvu. Dok se oni groze fetišizacije mladosti i kulture mladosti, mi ćemo reći da se ne igraju boga u naše ime i ne sprečavaju nam dobiti ekstenziju mladosti jer nam svima prebrzo prolazi.

TAGOVIbesmrtnost smrt zdravlje život