Red, rad i disciplina: Najteža srednja škola na svijetu nema milosti za svoje učenike

Uspjeh nekada dolazi s cijenom, a u Kini nema mjesta za one koji se nisu voljni potruditi te proliti suze, znoj i krv. Dobro došli u srednju školu iz pakla!
Po zadnjim je statistikama Kina brojala preko milijardu i 300 milijuna stanovnika, što je nekoliko nula previše čak i za tako ogromnu državu. Naravno, sve te ljude negdje moraš zaposliti, a da bi ih zaposlio moraš ih školovati. No, tko zaslužuje pravo na takav luksuz? Prije svega, oni koji si ga mogu platiti te im nije nikakav problem izdvojiti par desetaka tisuća dolara za odlazak na neki od elitnih fakulteta, a njihov je život uglavnom toliko lagodan da ih takve gluposti poput diploma ionako ne zanimaju previše. S druge strane, imamo i siromašnu ekipu koja jedini izlaz iz svoje situacije vidi u visokom obrazovanju, a način kako doći do njega jest preko gaokaoa: žestokog, kompetitivnog i nemilosrdnog testiranja za državne fakultete (nešto kao naša državna matura). Put je trnovit, a žrtve mnogobrojne, ali ima načina kako okrenuti stvari u svoju korist.
Jedan od njih je i Srednja škola Mao Tan Chang koja se nalazi u istoimenom gradiću planinske pokrajine Anhui te je poprilično izolirana od ostatka civilizacije. Sam gradić ima svega 5 tisuća stanovnika, dok srednja škola broji čak 20 tisuća učenika, a uglavnom se radi o siromašnim klincima iz okolnih krajeva koje su roditelji poslali tamo kako bi dobili kakvu-takvu šansu za bolji život. Shodno tome očekivanja roditelja i učenika su velika tako da i učiteljsko osoblje mora biti na razini, a nagrađuje ih se plaćama i do 3 puta višim od kineskog prosjeka. Ovi ih pak bome i zasluže!
U Mao Tan Changu vlada nevjerojatna disciplina, a učenici su gotovo potpuno izolirani od vanjskog svijeta. Polovica ih živi u učeničkim domovima, a polovica u privatnom smještaju oko kampusa, mobiteli, internet pa čak i televizija su strogo zabranjeni, a većina njihovih soba nema čak niti utičnice za struju! Najbliži veći grad je udaljen dva sata vožnje, a među učenicima nisu dopuštene nikakve ljubavne veze što je onemogućeno i zatvaranjem bilo kakvih izvora zabave u samom gradiću Mao Tan Changu (kafići, klubovi i internet-cafe). Učenici koji ne zadovoljavaju stroge uvjete bivaju kažnjeni, a to često znači i fizičku bol. Naravno, cijeli je kampus pod stalnim video nadzorom zaštitara, a izgleda kako se ovakav princip isplatio.
Kada je 1998. godine krenula s radom, iz Srednje škole Mao Tan Chang se na fakultet upisalo svega 98 učenika dok se 2014. ta brojka popela na čak 9 312 učenika. Među njima je i Xu Peng, jedini koji je uspio upasti u najelitniju visokoškolsku ustanovu u državi, Sveučilište Tsinghua. Krvavo se naradio da dospije tamo, a njegovo prolijevanje suza i znoja je tek započelo. Dečko je tako znao učiti i po 48 sati u komadu, uzimajući pauze samo za WC i odlazak u kantinu. A vi ste mislili kako je vama (bilo) teško…