Kada je nemoguće piškiti
Sramežljivi mjehur je pravi problem – pogotovo ako je tvoj

Ako ti je neugodno mokriti u javnosti i među drugima, nisi jedini. Sramežljivi mjehur je pravi medicinski fenomen koji zahvaća više ljudi nego što si mislio.
Možda se ne čini kao neki problem kada živimo u svijetu u kojem ljudi padaju k’o muhe i postoji milijardu načina da dobiješ rak, ali sramežljivi mjehur je uistinu neugodan hendikep, pogotovo kada moraš pišati, a nisi kod kuće već negdje gdje oko tebe isto radi masa drugih ljudi. Onima koji nemaju problema s mokrenjem se ovako nešto može činiti apsurdnim i bizarnim, ali sramežljivi pišaći nisu nikakva izmišljotina, već ljudi koji boluju od sindroma kojeg se gotovo nemoguće riješiti.
Sindrom sramežljivog mjehura iliti stručno paruresis zahvaća čak 7% svjetske populacije, barem ako ćemo vjerovati rezultatima istraživanja International Parurasis Associationa (IPA). To je itekako velika brojka te ju ne treba shvaćati olako, a iako “oboljeli” nemaju nekakve konkretne ugroze za vlastiti život, njegova se kvaliteta ipak može uvelike smanjiti. Zamisli da šubekneš 5-6 piva u klubu, piša ti se kao nenormalnom i onda dođeš na WC, izvadiš ga van i samo… stojiš kao drvena Marija. Ni kap da bi pustio!
Parurasis je poremećaj koji je za sada poprilično neistražen i teško je skupiti kvalitetnu znanstvenu građu, ali stručnjaci se slažu kako je uglavnom stvar psihe te su u većini slučajeva razvija u tinejdžerskoj dobi, prvenstveno zbog neke lakše ili teže traume vezane uz nuždenje. Upravo se zato svrstava u kategoriju tjeskobnih poremećaja, a intenzitet može biti različit od osobe do osobe. Nekima je ograničen na javne WC-e. Neki pak mogu obaviti nuždu, ali im treba vremena da stvari krenu teći. Ekstremni su pak slučajevi oni koji ne mogu mokriti niti u vlastitom domu, ako znaju da se tamo negdje nalazi druga osoba. Na žalost, kao i u slučaju svakog sličnog sindroma, lijeka nema, a jedino što možete jest trenirati psihu i s vremenom se jednostavno naučiti opustiti. Ili trpiti jako, jako dugo!