Drugačija povijest
Takenouchi zapisi i opskurna teorija o Isusovom bijegu u Japan

Ako itko može smisliti totalno bizarnu priču o Isusu koji od razapinjanja bježi u Japan i postaje farmer, dok ga na križu zamjenjuje brat Isukiri, onda su to naši omiljeni Azijati.
Vjerovali vi ili ne u ono što piše u Bibliji, morate priznati da još uvijek postoji mnoštvo nepoznanica i situacija koje se jednostavno ne slažu sa povijesnim zapisima, a kada u igru upadnu Evanđelje po Judi, Kumranski spisi i razni drugi dokumenti koje Crkva ne priznaje, moramo se zapitati što se uistinu događalo prije 2000 godina. Zanimljiv odgovor donose Takenouchi zapisi, koje su japanski znanstvenici otkrili davne 1930. godine, a predstavljaju svojevrsnu alternativnu verziju povijesti, koja ima neka uporišta u stvarnosti, ali ponekad uistinu skreće u teritorij bizarnog.
Posebno je zanimljiv dio vezan uz Isusa Krista (da, ONOGA Isusa Krista), koji je u dobi od 21 godine došao u Japan i tamo 12 godina tražio put do svetosti. S 33 godine vraća se u Judeju kako bi širio svoj nauk, ali ekipa ga ne shvaća ozbiljno, te uskoro biva osuđen na smrt razapinjanjem. Stvari tu postaju zanimljive, jer se u sliku ubacuje Isusov brat Isukiri, koji s njim pristaje zamijeniti mjesto i umrijeti na križu. Isus to koristi i bježi na sjever Japana, gdje postaje farmer, ženi se, dobiva tri kćeri i na kraju umire s napunjenih 106 godina.
Uffff, samo u Japanu! U selu Shingo tako i dan danas stoji maleni zemljani humak, za kojega lokalci tvrde da je Isusov grob, dok pored njega stoji manji humak s Isukirijevim ušima i pramenom kose Djevice Marije. Na žalost, tvrdnje iz Takenouchi zapisa ne možemo potvrditi jer su nestali tijekom Drugog svjetskog rata (nije li to uvijek tako s “epohalnim otkrićima”), ali što jest jest, radi se o jednoj od luđih teorija koje smo imali prilike čuti. Inače, u Takenouchiju je opisan i drugi Isusov dolazak (i to u obliku uzgajivača riže), kronologija potopa Atlantide, detaljno objašnjenje našeg vanzemaljskog podrijetla i još mnoga druga čuda, tako da nam je sada još više žao što zapisi nisu preživjeli, jer tko zna što se sve u njima krije…