Tko još priča na mobitel?

Naprave koje su originalno izumljene kao sredstva za razmjenu glasova, mobilni telefoni, u međuvremenu su postali sve samo ne telefoni. Od glasa ostalo nije praktički ništa, kazuje nam svježa statistika međunarodne udruge za mobilnu komunikaciju (CTIA). U 2008. je prosječni razgovor Zemljana trajao 2,27 minute, prošle je godine brojka iznosila 1,81 minutu, i s eksplozijom pametnih telefona u zadnjih par godina, možemo očekivati još drastičniji pad.

Istina, kad netko vidi tehnološka čudesa poput iPhonea, gdje ne znate hoćete li prvo pokrenuti španu, dignuti aplikaciju ‘pritisni gumb’ (koja od vas traži da stisnete display i držite prst što duže možete), prošetati Fejsom s buketom likeova, ili nahraniti svoju virtualnu žirafu s krilima… kome još pada na pamet da držite u ruci stvar koja zvoni i prenosi ljudske glasove s kojima možete pričati u real-timeu. Idesh! Praktički zvuči kao neka nova uberkulovita aplikacija.

Tekstanje je preuzelo štafetnu palicu međuljudske komunikacije iz par bitnih razloga. Prvi i nezaobilazni je – savršena kontrola onog što ćete reći. Imate sve vrijeme svijeta da iskucate najbolji mogući odgovor i nitko vas ne može dočekati nespremne. Takva interakcija bez rizika s jedne strane povećava opću pismenost, kako su to negdje zaključili, no s druge strane proizvodi sociofobiju u malim koracima od 100 i kusur znakova, gdje izravna komunikacija predstavlja sve veći napor.

Minimalna upotreba mobilnih uređaja kao telefona dovela je i do činjenice da su operateri i proizvođači kvalitetu govorne veze stavili na kraj liste prioriteta. Mobiteli se jednako loše čuju danas kao i pred deset godina. Sve ostalo je doživjelo kvantnu revoluciju.

TAGOVIiPhone mobitel