prvi muzej mamurluka u svijetu
Bili smo na otvorenju: Muzej mamurluka ima potencijala, ali mu fali vaših priča!

Ulazak u prosinac obilježila sam ulaskom u Muzej mamurluka koji se jučer otvorio u Preradovićevoj ulici, u centru Zagreba. Što je zapravo vrlo simbolično obzirom da ulazimo u najpijaniji, a samim time i najmamurniji mjesec u godini. Svatko tko voli povremeno zaviriti u čašicu (ili zaroniti u bocu) imao je prilike iskusiti sve čari koje donosi mamurluk, a koje uključuju glavobolju i osjećaj srama popraćen neizostavnim obećenjem samome sebi „nikad više“. Da, mamurluk je gadna nuspojava izlaska te znak da smo noć prije pretjerali i gotovo sigurno napravili nešto poprilično glupo.
Muzej mamurluka se fokusira upravo na to – glupe, smiješne, a ponekad i opasne situacije koje smo doživjeli u „crnoj rupi izlaska“. Crna rupa izlaska je onaj period kojeg se obično ne sjećaš i koji se događa nekoliko sati prije nego si završio sa svojom noći, ili češće, jutrom. Sljedeći dan radiš rekonstrukciju izlaska pregledavajući fotke na mobitelu, objave na društvenim mrežama i poslane poruke, sve dok ne skupiš hrabrosti nazvati prijatelja i pitati: Zašto mi je tigar u WC-u?
U Muzeju mamurluka nećete naći priče Alana i njegovog wolf-packa, već priče stvarnih ljudi koji su odlučili da se njihovo pijanstvo nikada ne zaboravi. Na ovu ideju došao je student Rino Duboković kada je s prijateljima jedne večeri sjedio u Alcatrazu, mnogima omiljenom mjestu za izlazak, a koji se nalazi desetak metara ispod muzeja. Evo što mi je Rino rekao.
„Bili smo na Beer festu i poslije do Alcatraza gdje smo razgovarali o tim pijanim i mamurnim pričama i moj prijatelj je ispričao kako se probudio s pedalom bicikle, a meni je pala napamet ideja zašto ne bi postojao neki muzej o tome, kao što postoji Muzej prekinutih veza, tako da postoji i mamurnih priča.“
I tako je u svibnju ove godine nastala ideja o otvaranju muzeja o mamurluku, gdje drugdje nego na šanku, od koga drugog nego od studenata, a 1.12. muzej je već otvorio vrata svojim prvim posjetiteljima. Od ideje do realizacije prošlo je točno pola godine što je svakako impresivno, posebice kada se uzme u obzir da je čitavu stvar izvelo dvoje studenata, Rino Duboković i Roberta Mikelić, uz pomoć prijatelja i kolega.
Dobrodošli u svijet mamurluka
U Muzej sam došla nešto prije samog otvaranja i naišla na grupu uzbuđenih 20-godišnjaka koji su završavali posljednje detalje, puhali balone, pripremali grickalice i točili rakije dobrodošlice. Čitava situacija podsjećala je na pripremanje klasičnog studentskog rođendanskog tuluma i iščekivanje prijatelja što se savršeno uklopilo u čitavu priču.
Što vas čeka u Muzeju?
Prostor muzeja relativno je malen, a koncipiran je tako da prolazite kroz tri prostorije koje simboliziraju povratak kući prije nego dođete u zadnju prostoriju – sobu koja je uređena tako da što više podsjeća na sobu u kojoj je noć prije bio tulum.
Jednako kao i u Muzeju prekinutih veza, na zidovima ćete naći priče koje opisuju konkretnu situaciju, od kojih su neke bizarne i smiješne, a druge čak i poprilično opasne, a uključuju ozljede ili buđenje u policijskoj postaji.
Simpatičan dodatak izložbi su naočale koje možete staviti i koje će vam zamutiti pogled i iskriviti sliku kako bi vam što bliže predočili pijan povratak kući.
A ovako nekako sam ja to vidjela…
Pijane priče su uvijek zabavne, a one najbolje prepričavaju se godinama i upravo u tome leži potencijal ovoga muzeja, prvoga takvoga u svijetu. No, ono što mu sada nedostaje su upravo to – priče. Ove koje sada ima, pronađene su na internetu, prikupljene putem anketa, a neke prepričane od poznanika.
Ukoliko sami imate dobru mamurnu priču, javite se muzeju i možda baš ona osvane na njihovim zidovima. Ako uz to imate i autentičan suvenir iz izlaska poput prometnog znaka, kotača bicikle ili bilo čega drugog što ste sljedeći dan našli u svojoj sobi (ljudi i životinje isključeni) – tim bolje.
Ulaz u Muzej je 25 kuna, a za studente 20. Dođite, podržite ove mlade, kreativne i ambiciozne ljude i obogatite muzej i vašom pričom. Ne brinite, anonimna je.