Akcije koje ostavljaju bez teksta
Uživajte! Upravo zbog ovakvih genijalnih poteza obožavamo sport
Ako vas itko ikada više zagnjavi zbog činjenice da toliko pratite sport, da je sve to glupo, samo im pokažite snimke ovih majstorija i stvar je riješena!
Činjenica je da smo apsolutni frikovi kada je sport u pitanju – nema ničeg što nas tako može zaluditi kao taj sport, navijanje za svoj klub ili reprezentaciju i doživljavanje nevjerojatnih i povijesnih trenutaka.
To je tako već stoljećima, još otkako smo pripitomili prve životinje pa nismo morali svaki dan brinuti o tome što ćemo jesti i hoćemo li krepat od gladi taj dan. Višak vremena smo konstruktivno iskoristili za smišljanje aktivnosti koje, kad malo bolje razmislimo, nemaju nikakvog smisla i često su gotovo apsurdne – ali nas svejedno neizmjerno zabavljaju!
A sada nakon što smo otkrili malo tople vode i ustanovili povijesno-antropološku fasciniranost sportom, vrijeme je da primjerima ilustriramo zašto svi ljudi diljem svijeta kao budale fanatično prate barem neki sport.
Na listi će se naći akcije koje nas samim svojim postojanjem ostavljaju bez teksta ili podvizi koji su u kontekstu jednostavno materijal legendi. Pa da krenemo…
Ako je netko ikada pomislio da je hokej dosadan i prejednostavan, da fali kreativnosti i neobičnih poteza, molimo vas, upoznajte Oscara Miltona! Ovo je zaslužilo dodatne poene za kreativnost! I onda oduzimanje poena zbog ponižavanja protivnika!
Baseball je jedan od najpopularnijih sportova u SAD-u, gledali smo hrpetinu američkih filmova koji su nam pokušali demonstrirati taj sport kao super zanimljiv i koji su apsolutno zakazali pri tome.
Ali zato se u Japanu igru na sasvim drugom nivou – Masato Akamatsu s potezom koji čak ni u filmovima ne vidiš, jer kad bi ga vidjeli, prva stvar koju bismo izgovorili bi bila: A JE DA, ZIHER!
I da, čisto da ne bi netko pomislio – okej, to se dogodilo jednom i više nikad, koji tjedan kasnije, iste dvije momčadi igraju, a ovaj put Amaya Souichirou predstavlja svoju interpretaciju Spidermana (ne znam čime hrane ekipu tamo, ali zamisli što sve možeš onda tek u krevetu).
I dok se Japanci penju po zidovima kao u nekakvom treš filmu o Ninjama, naš Galeb, pardon, Kaleb demonstrira Grcima kako to izgleda kad se mi probudimo dobro raspoloženi. Ovo je također zaslužilo oduzimanje poena zbog ponižavanja protivnika i to po više točaka: prvo, taj gol je dao Grcima za vrijeme Olimpijskih igara i to u Ateni – ironiju konteksta valjda ne moramo objašnjavati. Drugo, tako nešto i zamisliti je sasvim ludo i bezobrazno, a treće, pa ne možeš dati čovjeku gol dok mu raširenih nogu pokazuješ guzicu! I baš zato toliko volimo ovo pogledati.
Muhammad Ali vs. George Foreman – za naslov boksačkog prvaka, The Rumble in the Jungle!
Ako netko misli da ovo nije nevjerojatno i da ne zaslužuje status legendarnih trenutaka u povijesti sporta, da ponovimo detalje: Prije ovog meča Ali je bio suspendiran na tri i pol godine iz profesionalnog boksa, nije imao prave uvjete za trening i čak je bio na rubu bankrota u jednom trenutku. Njegov prvi pokušaj povratka protiv velikih, kao što je to bio Joe Frazier, završio je porazom koji je teško pao njegovom egu i dovelo do sveopćeg zaključka kako je Ali jednostavno gotov. Foreman je pak razbio Fraziera i Nortona (koji je također dobio Alija ranije), što nije i tako čudno s obzirom da je bio ljudina od preko 190 cm i 100 kila i upamćen kao jedan od, ako ne i najrazorniji udarač u povijesti boksa.
A onda povrh svega toga dodamo kako je Ali protiv takvog protivnika, fizički jačeg, mlađeg, spremnijeg i u boljoj formi, odlučio primijeniti tehniku rope-a-dope. U prijevodu, ja ću se nasloniti na užad i poslužiti mu kao vreća za udaranje pa pustiti tu mrcinu da me mlati dok se ne umori (za što je trebalo osam rundi… OSAM RUNDI BATINA) i onda ga nokautirati. I joj da, taj meč je prozvan vjerojatno najvećim sportskim eventom dvadesetog stoljeća. Pa kapa dolje!
Američki nogomet ili kako ga oni zovu football (jer ne znaju što football zapravo znači), je isto sport koji u Europi nije naročito popularan, ali lagano dobiva na pozornosti – gledanje barem Superbowla je nešto što se svakako može preporučiti, ako ne zbog sporta, onda zbog spektakla!
Ali ovo ćemo gledati isključivo zbog nevjerojatne atletske spreme Jeromea Simpsona i, pa da to kažemo direktno, čeličnih muda i lude genijalnosti! Ako niste vidjeli ovo prije, budite sigurni, pogledat ćete više puta i nećete vjerovati svojim očima – posebno obratite pozornost na doskok, dečko u slobodno vrijeme voli pogledati gimnastiku, možda otud i ideja!
Sljedeći na redu, njegovo leteće veličanstvo, Michael Air Jordan! Ne znamo zapravo što bi se ovdje moglo dodati osim primjedbe da se taj čovjek rodio s federima u nogama!
Ako vam se ne čini impresivno, pogledajte ostale igrače koji su se jedva uspjeli pomaknuti dok je Jordan već bio u zraku, sa savršenim tajmingom skoka i procjenom da će Pippen promašiti i kako će se lopta odbiti. I malo sreće…
Godina je 2009, Đoković istina nije na nivou na kojem je danas, Federer je istina na višem nivou nego što je danas i ovo je samo polufinale US Opena, ne Wimbledon… Okej, koga mi zajebavamo, ova scena objašnjava sve Federerove naslove i zašto je tako dugo pri vrhu. Ukratko, tata-mata!
Tko ono bolesno dobro izvodi slobodnjake? Cristiano Ronaldo? Neymar? Messi? Rooney? Ne bi išlo, Calhanoglu je ime! Komotno može preuzeti titulu od Juninha i Beckhama, ovaj 20-godišnjak osim što ima žestoku šutinu iz igre, njegov glavni adut su slobodnjaci koji su apsolutna remek-djela! Do sada smo ih viđali u Bundesligi u dresu Hamburga, a ovog ljeta je za 14,5 milijuna eura preselio u redove Bayer Leverkusena. I ako mislite da ga je ovdje poslužila sreća, jutubajte ga malo…
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
