Turske bizarnosti 2: Sve je kiselo, svi piju, a alkohola nema…

Zanemariti brijanje pazuha, vožnju u suprotnom smjeru, vožnju kroz crveno, guzopere, dečke koji peglaju kosu, umake od oraha i krastavaca, piće od jogurta i vode… Turske bizarnosti iz prve ruke, drugi put na Ideshu

Nakon muškog milovanja, soka od repe, tjestenine s kečapom i majonezom, vrijeme je za drugi dio turske bizarne svakodnevice našeg rezidentnog Turčina – Igora Jurilja. Nažalost, ove stvari nećete vidjeti u Sulejmanima i kojekakvim Ljubavima i kaznama. Ovo je stvarnost, a stvarnost je bizarna!

Ukiseljeni origano

Dakle, Božić je došao i kao pobornik tradicije, ne nužno i religije, trebao sam osmisliti način da po prvi put zamotam tu sarmu jer Božić nije Božić bez Diletanata i sarme. Mater kuvarica nabacila je recept preko skajpa, tutoriali na YouTubeu su se uspješno zavrtili i apsolvirali. Trebalo je samo naći sastojke.
Turska je zemlja poznata po baklavi, orašastim plodovima, mesnim perverzijama od jela, ali i ukiseljenom zelenjavom koju smo tijekom invazije Sulejmanovih predaka i potomaka zdušno prihvatili. Kisele oni sve, od češnjaka, bamije, do standardnog nam povrća, ali ne i kupus iliti zelje (ekipa iz Ogulina i Varaždina, jel’ vi ovo čitate???). Glavica kiselog zelja u Turskoj je wtf namirnica kao da tražite pržene gusjenice u Slavoniji, ALI zato imaju ukiseljeni ružmarin i ukiseljeni origano. Njima se marinira govedina, a može se jesti i bez ičega kao kiseli prilog jelu. Koristimo ih i mi, ali teglice kiselog origana dio su zimničkog asortimana lokalnih trgovina, a posebno specijaliziranih trgovina ukiseljenih začina i povrća.

Čaj od origana

Čovjek bi pomislio da se radi o novom nutricionističkom prodavanju muda pod bubrege ženama koje u 50 koraka žele smršaviti deset kila u trideset minuta, ali origano je jedna od češćih sušenih biljaka od kojih možete kupiti čaj ili ga popiti u kakvoj lokalnoj kafani.
Čaj žute boje, mirisa prezačinjene pizze ispija se posvuda. Štoviše, u Turskoj je običaj da bilo koja mušterija bude počašćena čajem u različitim uslužnim djelatnostima, od čekanja na šalteru u banci, kupovine cipela, čekanje na red kod frizera, kupovine bižuterije po buvljacima… Ako se zadržite više od minutu u nekoj od radnji, gostoljubivi će vas Turci počastiti čajem. Vide li da šmrčete, kišete ili kašljete, dobit ćete čaj od origana. Bizarno na razini ideje, ali i okusa…

Vidi ga što loče!

Turci piju alkohol. Svi to znamo. No zbog vjere ponekad želu nijekati tu činjenicu, a jedna od bizarnosti jesu trgovački centri koji ne prodaju alkohol, dok po kvartovima postoje mali kvartovski dućani koje kao kod nas neće pojesti Todorićeve gljive poslije kiše jer se radi o alkoholnim oazama.
Efes, kao glavni pivski brend u Turaka, okusa gotovo istog kao i Žuja, daje svoj logo tim dućanima i što je znak da tu možete kupiti limenku pifkana, možda i nešto žešće, a kada obavite transakciju, pored standarnih bijelih plastičnih vrećica stoje crne vrećice namijenjene isključivo alkoholnim pićima. Ideja je sakriti tekućinu koja će vam pomutiti um i natjerati vas na grijeh, ali u crni kesolinjo ide samo cuga, pa tako svaki drugi momak u jednoj ruci drži mob, a u drugoj crnu stigmu. Zatražite li bijelu vrećicu da u nju stavite crnu, neće vam je dati. Ha!

Rukoperači

Higijenske navike muslimana očituju se u njihovim sterilno čistim domovima čišćeg izgleda negoli netom postavljenih filmskih setova kakvih bogataških rezidencija. Gradske ulice sušta su suprotnost i ogled neurednosti i prljavštine zbog čega i nastaju predrasude o čistoći, no slučaj u autobusima nije takav.
Autobusi su svojevrsni ugostiteljski objekti u kojima mali šegrti redovito s bocom dezinfecijske kolonjske vodice šeću od sjedala do sjedala i špricaju ljudima ruke kako bi se tijekom putovanja očistili bakterija i prašine. Turci zabrijavaju na dezinficiranje ruku u busu koliko i RyanAirove stjuardese sa silnim proizvodima koje će vam pokušati uvaliti, makar vas i probudili. I ovdje će vas probuditi i raspizditi samo da bi vam oprali ruke, a nekoliko minuta nakon toga će se iskupiti dijeljenjem čokoladica i keksa, a zatim kave, čaja i sokova koje poslužuju iz vrčeva. Da, da, u autobusu. Lijepo, ali, brate mili – bizarno!

‘Ko ti je ta mala?

Naposljetku, u tim istim busevima na linijama srednje i istočne Turske nije moguće sjediti bilo kako. Sva se mjesta moraju unaprijed rezervirati (često online), a prilikom rezervacije unijeti gomilu privatnih podataka.
Ako odlučite nekamo poći s kakvom djevojkom koja vam nije žena, budite spremni da će vas u busu šofer razmjestiti, a ponekad neće ni krenuti dok se sami ne premjestite i sjednete pored osobe iste vrste genitalija. Momci s momcima, cure s curama. Da ne bi bilo… Šalu na stranu, radi se o vjerskim razlikama, no prilično je frustrirajuće kada ti djevojku razmjeste deset mjesta dalje, a pored tebe stave pretilog mudonju s kojim moraš prevaliti deset sati!

Prvi dio: Turske bizarnosti – muška ljubav prema ulju, čiste guze i cam kina

*Svi dojmovi su subjektivni i individualni te odražavaju uočene simpatične kulturne razlike i kulturne šokove autora teksta.

TAGOVIbizarno turska