Pa… počnimo s njegovim svjedočanstvom o gotovo životinjskom ponašanju.
Hotelsku industriju predstavio je kao divlje iskustvo koje pomaže shvatiti koliko su zapravo mega-bogataši nepovezani sa stvarnosti u kojoj ostatak nas živi. Od samoubojstava i ubojstava, preko zlostavljanja supružnika, do trgovine ljudima – anonimni upravitelj hotela vidio je svašta, a mnogo toga trajno mu se urezalo u sjećanje.
Jedna od ‘egzotičnih’ situacija bila je kada je grupa bogatih mušterija, njih 60-ak, iznajmila cijeli hotel i platila 250.000 funti za dva dana ostanka. Potvrdit ćemo vam pretpostavku – radi se o masovnim orgijama.
Sada više ne moramo ni zamišljati kako izgleda soba nakon takvog sodomogomoriziranja: krvave fekalije, sperma… Jedan od upraviteljevih pomoćnika došao je s crnim svjetlom, iz znatiželje. *ebena je stvar ta znatiželja. Nakon što su upalili svjetlo, mrlje su našli posvuda – na podu, po zidovima, na stropu…
Takav ga je prizor više-manje ostavio s mišlju ‘kako je moguće pronaći sranje na stropu’.
To, naravno, nije sve.
Jednom prilikom, u potpuno nepovezanom incidentu, osoblje domaćinstva primijetilo je pokvareni tuš. Upravitelj ga je otišao pogledati, da bi se na kraju ispostavilo kako je od tuša ostala samo glava, jer je ostatak bio odrezan, a na nju je bila pričvršćena analna sondu duga skoro metar i pol, s višestrukim ‘dodacima’ na drugom kraju.
Na kraju krajeva, nije ni samo do toga što su sobe nakon tih spodoba ostale uništene, već i do tretmana hotelskog osoblja. Možemo li reći da nas čudi što su ih tretirali kao neljudsku vrstu?
Navodno su oni koji su plaćali skuplje, osoblje tretirali gore.
U pitanju nisu bilo kakvi posjetitelji, riječ je o pop zvijezdama, ruskim oligarsima i ostaloj povlaštenoj bandi koja se smatra jedinom pojavom koja u tom trenutku postoji u hotelu.
Toliko o luksuznim hotelima i tome što se događa iza zatvorenih vrata njihovih hotelskih soba. Ne vjerujemo ni da je kod nas išta bolje.
