Sve je počelo od kokoši...
Zašto se ova divovska građevina u obliku kokoši nalazi usred indonezijske prašume?!

Iako se ne nalazi niti na jednom popisu obaveznih lokacija koje morate posjetiti u Indoneziji, Gereja Ayem svakako plijeni svojom posebnošću te svejedno privlači veliki broj znatiželjnika.
Vidjeti Gereju Ayem iliti Chicken Church (Kokošja crkva) po prvi put iz zraka ili slučajno naletjeti na nju usred indonezijske prašume je zasigurno bizarno iznenađenje za kakvo treba nekoliko minuta žešće kontemplacije, trljanja očiju i upitnika nad glavom. Jedna od vjerojatno najneobičnijih građevina na svijetu, osim što se nalazi doslovno usred ničega, pažnju plijeni svojim unikatnim izgledom i derutnim stanjem, koje dodatno raspiruje maštu i nameće pitanja o njezinom podrijetlu i starosti. Radi li se o kakvoj drevnoj strukturi neke izgubljene civilizacije? Vanzemaljskom okupljalištu? Posljedici žešće natripanog techno partija?
Na žalost, priča oko Gereje Ayem je mnogo svjetovnija, a sve je počelo s danas 67-godišnjim Danielom Alamsjahom, frajerom iz Jakarte koji je 1989. godine odjednom dobio poruku od Boga koja mu je promijenila život. Glas mu je tada rekao i kroz snove pokazao kako upravo na toj lokaciji mora izgraditi mjesto za molitvu (ne crkvu, nego mjesto isključivo za molitvu) u obliku golubice. Iako nije imao para za ništa, uspio se dogovoriti s lokalcima da mu ustupe 3 000 kvadrata zemlje za ukupno 2 milijuna rupija (oko 1 000 kuna) koju je otplatio u iduće četiri godine te 1994. godine napokon započeo gradnju.
Giant Chicken Church – video:
Na žalost, zbog nedostatka love je sve stalo na oko 70% izgrađenosti, a Gereha Ayem je počeo polagano propadati. Istina, u njemu su dom našli centar za rehabilitaciju djece s potrebama i ovisnika, ali sve je to kratko trajalo zbog jednostavne opasnosti od urušavanja ne pretjerano kvalitetno projektiranih i izgrađenih stupova i zidova. Danas ljudi dolaze vidjeti ovo mjesto kao jednu od zanimljivih turističkih atrakcija tog kraja, a nerijetko služi i kao poprište kakvog vjenčanja ili fotografske seanse. U njemu se tu i tamo pronađe i netko tko se želi pomoliti (prihvaćene su sve religije), ali niti grafitima išarani zidovi puni prostota i golotinje više ne daju pretjerano ugodan stimulans. Daniel Alamsjah se pak nada kako će ipak nekako uspjeti skupiti dovoljno para da za svog života dovrši gradnju onoga što mu je sam Bog naredio…