Zašto su ljudi toliko protiv GMO-a, iako još uvijek nema značajnijih dokaza o njihovoj štetnosti

Malo tko od nasumičnih ispitanika će vam reći kako podržava uporabu GM organizama, a većina će popljuvati samu pomisao da se “petljamo u ono što ne razumijemo”. Zašto je tome tako?

Ah, dobri stari genetski modificirani organizmi, već godinama jedan od najpopularnijih argumenata teoretičara urote u borbi protiv Novog svjetskog poretka i osovina zla koje žele podčiniti nas male, beznačajne ljude i … istrijebiti nas? Rijetko ćete sresti nekoga tko se oštro ne protivi bilo kakvom obliku GMO-a, principu po kojem velike multinacionalne kompanije (poput Monsanta) u svojim laboratorijima manipuliraju nizovima DNK-a različitih biljaka i životinja te ih spajaju u frankensteinovske mutante koji bi trebali polučiti bolje i izdržljivije urode i kvalitetniju hranu. Što je, koliko se to sadašnjih znanstvenih saznanja tiče, za sada i relativno uspješno! Konkretnih dokaza o nekoj štetnosti za ljude, druge žive organizme i našu planetu nema (iako će mnogi reći kako takve podatke iznose upravo oni koji su na platnoj listi istih tih multinacionalnih kompanija koje rade s GMO), ali ljudi se i dalje svim silama odupiru onome što je neizbježno (pogotovo u sadašnjim klimatskim uvjetima). Doktor Stefaan Blancke i njegovi kolege sa Sveučilišta u Gentu su stoga odlučili saznati zašto se čovječanstvo toliko odupire genetskoj modifikaciji!

Osnova sve takve negacije jest što je u suštini intuitivno vrlo privlačna. Dovoljno je samo baciti bubu u uho da i inače skeptičan ljudski um počne vjerovati kako je nešto loše (mnogo lakše nego da je nešto dobro), a kako su takve informacije vrlo lake za procesuirati i imaju veliki medijski odjek, lagano je širenje zagarantirano. Ljudi se najlakše zakače na to da je DNK nešto nepromjenjivo i nešto s čime se ne može manipulirati, iako je sama evolucija dokaz kako se mutacije događaju prirodno i to doslovno svakom novom generacijom. Ipak, kada ljudima kažete kako neki tamo zlikovci miješaju gene rajčice i ribe, većini će odmah na pamet pasti rajčica s perajama ili rajčica koja ima okus po ribi, što ne može biti dalje od istine, ali će protivnici GMO-a to znati itekako iskoristiti. Ta se pojava naziva psihološki esencijalizam i u suštini se temelji na općem nepoznavanju načina na koji geni i DNK funkcioniraju, a uvjeriti nekoga kako stvari u realnosti izgledaju daleko drugačije nego što oni to misle je gotovo nemoguće jer, iskreno, malo se tko želi zamarati sa teškom znanošću kada je lakše klikati na bombastične naslove o Franke-rajčicama…

Drugi je veliki razlog mržnje prema GMO-u mišljenje kako se ljudi ne bi trebali miješati u ono što je po prirodi, Bogu ili čemu već zamišljeno na određeni način. Malo tko će u tom slučaju spomenuti da su breskve nekoć bile veličine trešnje, a lubenice su izgledale kao šipak jer klasično križanje nije “toliko strašno” kao genetsko modificiranje, iako se u suštini radi o istoj stvari. Kada se u igru ubace i već spomenute multinacionalne kompanije, vrlo je lako ljude uvjeriti kako se ovdje radi o nekakvom dijaboličnom planu koji za cilj ima uništenje čovječanstva i zgrtanje para. Hmh, uništiti čovječanstvo se može na mnogo lakše načine, a što se tiče profita… znate li vi ikoju tvrtku kojoj to NIJE cilj?

Treći je razlog gađenje, koje je u slučaju GMO-a prirodno za čovjeka koji takve organizme smatra zagađenima, a (pod)svjesno zna kako takve proizvode mora izbjegavati. Kada nekome kažete da u rajčicama ima gena ribe, da kukuruz križaju s genima škorpiona kako bi bolje pucao ili da su određeni dijelovi DNK štakora ili žohara sastavni dio vaše povrtne salate, većini će se od same pomisli na to preokrenuti želudac, iako, kako smo već spomenuli, geni ne funkcioniraju na taj način i gen jednog štakora NIJE štakor. To je uglavnom simptomatično samo za hranu, jer se ljudi bez imalo problema kljukaju raznim tabletama i lijekovima koji su, vidi čuda, na neki način također genetski modificirani. A kada se ljudima već gadi sama pomisao na štakorske paprike, nije ih teško uvjeriti kako će upravo to dovesti do raka, neplodnosti, autizma i ostalih boleština o čemu za sada nema nikakvih konkretnih dokaza.

Naravno, to sve ne znači kako ne trebamo biti skeptični oko GMO-a jer uistinu ima dosta toga što je još uvijek neistraženo, ali svakako treba gledati svaki od takvih proizvoda treba gledati zasebno i procijeniti kolika je uistinu štetnost, a kolika prednost. Htjeli mi to priznati ili ne, s obzirom na globalne klimatske promjene, ljudi će morati koristiti GMO ili će se svjetska populacija dobrano smanjiti, a kako bi mogli stvari držati pod kontrolom treba se informirati i naučiti poneku stvarčicu o onome što se pljuje. I dalje tvrdimo da nikada ne treba potpuno vjerovati multinacionalnim kampanjama, ali niti razni teoretičari urota s kojekakvih opskurnih portala nisu najvjerodostojniji izvor informacija…

TAGOVIekologija genetski modificirano GMO kemija manipulacija monsanto poljoprivreda zdravlje