Zbogom piratluku, zbogom privatnosti

Premda još uvijek sve izgleda kao šuma legislativnih podataka koji u svojem formalnom jezku ne zvuče nešto prijeteće, ako prevedete posljedice ACTA-e – dokumenta o regulaciji intelektualnih prava na kojem rade svjetske supersile i ako pogledate što se upravo dogodilo u Velikoj Britaniji – proglašen je Digital Economy Bill – situacija je jasna:kontrola neta sve je tješnja i sa sve gorim posljedicama za prijestupnike.

ACTA stoji za Anti-Counterfeiting Trade Agreement i regulira podosta toga, od lažnih lijekova i krivotvorenih dobara do internetskog piratluka. Supotpisnice dokumenta koji je još u radnoj varijanti su SAD, Europska komisija, švicarska i Japan, a nedavno su se pregovorima priključile i zemlje poput Australije, Kanade, Meksika, Singapura i još njih par. Ukratko, ACTA će omogućiti lokalnom zakonodavcu da vas ganja bez sudskog naloga, a internet provideri će morati dostaviti vaše privatne podatke praktički na mig.

Sve je još izgledalo kao impotentna prijetnja umirućih političkih elita koje se ne snalaze najbolje u digitalnom dobu, no Velika Britanija je prije tjedan dana kroz parlament provukla povelju koja se bakće digitalijom i koja praktički provodi u djelo sve što je ACTA zamislila. što to znači? Pa, znači ukidanje slobodnih Wi-Fi mreža, ukidanje cybercafea, ukidanje akademskih mreža, ukidanje minimalnih prava da se negdje možete prištekati na net bez da vam sjena pendreka ne pada na tjeme. Da i sami nismo tako daleko od toga, zorno prikazuje slučaj kolege Marka Rakara, “zloglasnog” domaćeg blogera pred čijom pojavom čuvari reda padaju u afekt i hapse mu sve i jedan gadget (a ima ih podosta).

Da stvar bude zlokobno apokaliptična, pregovori oko ACTA-e su se odigrali u totalnoj ilegali i van svih relevantnih međunarodnih pravnih institucija. Radne verzije dokumenata cure na web dobrom voljom nekih internih špijuna i sve bazdi na deal koji se odigrava iza zatvorenih vrata, a čiju ćete cijenu platiti vrlo javno. Na konzultacije nije pozvan niti jedan relevantan predstavnik korisnika, običnih ljudi kojima pada na pamet imati slobodan pristup netu bez bojazni da im privatnost kompromitirana prvim pregledom nekog torrent sajta.

Tko će se više usuditi ponuditi slobodan pristup webu na vlastitu odgovornost ukoliko mora odgovarati za ilegalni download nekog od korisnika? I tko ima pravo kontrolirati medij koji je u samom svojem principu totalno anoniman? Kome pripadaju redovi nula i jedinica koji se mogu klonirati u beskonačnost? Svima i nikome.
Pokušaj policijskog razračunavana s digitalijom će samo proizvesti pametnije korisnike koji će znati par stvari više o enkripciji i taktikama online anonimnosti. Možda to i nije tako loše, nema bolje edukativne motivacije nego kada te netko drži za majmuna. A promašeni čuvari intelektualnih prava morati će u nekoj budućnosti ponovno proći malu školu digitalne realnosti koja počiva na totalno drukčijim temeljima od tradicionalne ekonomije. Kako prodati besplatno? To je pitanje dana. Tko se prvi domisli odgovoru, umrijet će bogat i slavan.

TAGOVIpirati torrent zakon