Igranje Boga
Znanstvenici su uspjeli stvoriti miševe bez potrebe za oplođenim jajašcem
Po prvi put u povijesti je čovjeku uspjelo razmnožavanje sisavca bez potrebe da spermij oplodi jajnu stanicu.

Jedan od glavnih aduta protivnika pobačaja jest vjerovanje kako život nastaje kompleksnim spajanjem spermija mužjaka i jajne stanice ženke, a do sada se vjerovalo kako je to jedini način kako se sisavci mogu razmnožavati. Ipak, ova teza je velikim uspjehom znanstvenika sa Sveučilišta u Bathu upravo pala u vodu, jer su ti genijalci uspjeli stvoriti žive miševe bez potrebe za oplođenim jajašcem. Naravno, to ne implicira kako je tako nešto moguće i na ipak znatno kompleksnijim organizmima kakvi su ljudi, ali vjeruje se kako je princip isti, što bi, ukoliko se riješe određena etička pitanja, moglo značiti kako ćemo u nadolazećim desetljećima moći stvarati potomstvo bez ikakve potrebe za partnerom ili partnericom!
Inače, ovakav način razmnožavanja, poznatiji kao partenogeneza, je moguć kod mnogih kukaca, pa čak i nekih gmazova, ali do sada nije primjećen kod sisavaca iako i sisavci svoj život počinju kao jajašca. Problem kod sisavaca jest što za normalan razvoj embrija treba genetski materijal i majke i oca, a za to trebaju jajna stanica majke i spermij oca. Znanstvenici s Batha su tako uspjeli “prevariti” spermij natjeravši ga da prenese genetski materijal u stanicu koja nije jajna stanica (tehnički jest, ali je uz pomoć stroncijeva klorida deaktivirana) te otpočne proces partenogeneze. Sam proces partenogeneze ujedno znači kako nije došlo do oplodnje, što je otprilike najbliže bezgrešnom začeću čemu možemo doći. Za one koji žele znati više i to od ekipe koja je stvarno i sprovela ovaj eksperiment, preporučamo čitanje cijelog rada na ovu temu.
Nakon što je došlo do rađanja miševa, pokazalo se kako su sve jedinke savršeno zdrave te su u uvjetima s kontrolnom skupinom doživjele jednaku dob, a neke od tih “umjetnih” jedinki su poživjele i duže. Također, znanstvenici su i krenuli dalje razmnožavati normalnim putem, a i njihovi potomci su bili sasvim normalni, što pokazuje kako nije došlo do nikakvih bitnih oštećenja i mutacija, barem u toj prvoj i drugoj generaciji. Problem je naravno u tome što znanstvenici u potpunosti ne shvaćaju kako i zašto je došlo do partenogeneze u ovom slučaju već se radi o svojevrsnom nabasavanju na čudotvorno rješenje, pa će nekakvi daljnji pokusi i eventualno igranje s ljudskim stanicama ipak pričekati još neko vrijeme. Ipak, ovakve nam stvari golicaju maštu i tjeraju nas na propitkivanje o našem postojanju i samom pojmu života te budućnosti u kojoj će klasično razmnožavanje možda biti potpuno nepotrebno. Samo se nadamo kako će i dalje biti seksa…