Sport

skoro legende

Banner 300

Ovo su nogometaši koji su zapeli putem i karijere su im propale

Piše , Objavljeno

Izvor: Youtube Screenshot

Svi vole biti oni prvi koji će prepoznati talent prije nego to postane mainstream. Ima li što bolje od toga da možeš danas u kvartovskoj birtiji tvrditi da si u prvim tekmama C. Ronalda ili Messija točno predvidio da će biti ovo što su dana?

Nažalost, postoji puno više slučajeva gdje su mnogi predviđali isto to za neke druge klince, ali se dogodilo baš ono suprotno. Neki od tih slučajeva i nas bole jer su nam to bili heroji. Ako ništa, bar su nas naučili da ćemo nekada i pasti te se nećemo više dizati jer život zna i tako funkcionirati.

Denilson

Ovo je mogao biti i paragraf za Arsenalovog Denilsona, ali smo ipak izabrali poznatijeg – onog kojeg je svijet upoznao u zeleno-bijelom dresu Betisa. On je u jednom trenutku bio najskuplji igrač na svijetu kada je 1998. prešao iz Sao Paula u Real Betis za 23 milijuna funti.

Je li vrijedio te novce? Ako pitaš nas romantičare, svakako je, ali Betis nije bio sredina za njega koja je mogla njegovati njegov razvoj.

Kako god da bilo, ispostavilo se da on ipak nije bio tako poseban igrač. Old-skul krilo koje jurca uz pokoji dribling. I znao je driblati, ali svatko tko je igrao Football Managera zna da mu ocjena za team-work nije bila previsoka. I onda ispadne da se digao hype bezveze.

Karijeru je završio u Vijetnamu. Boli.

Robinho

Ovo je jedan od onih promašaja koji nas je dirnuo. On je trebao biti sljedeća brazilska senzacija. Još pamtimo njegov osmijeh kada je kao klinac radio nezamislive stvari na terenu.

U jednom periodu nam je definitivno bio zasluženo u Realu, ali mali nasmijan klinac je brzo postao odrasla osoba s brigama. Kao da nogomet više nije bio za njega.

Na koncu se dosta seljakao po klubovima. Doduše, nisu Milan i City za baciti, ali džaba sve to kada Robinho nije igrao na nivou koji mu je i sam Pele prognozirao.

Šteta, baš šteta.

Anthony Le Tallec

Briljirao je za U16 i U17 reprezentaciju Francuske. Jako velike stvari su se očekivale od njega s obzirom na to kakve sposobnosti i koju razinu nogometne inteligencije je pokazao na terenu. Liverpool je početkom 2000-ih vidio kako će ih Anthony odvesti tamo gdje pripadaju – na vrh. To se naravno nije dogodilo. Le Tallec nikada nije uspio kvalitetno prijeći na seniorsku razinu i nastaviti sa svojim rastom.

Ako pogledaš ovaj video, shvatit ćeš koliko je tužna i kratka njegova epizoda u Liverpoolu bila.

Sebastian Deisler

Oko 2000-ih je Njemačka znala da joj treba novih mladih nada koje će nositi repku dalje. To su upravo vidjeli u Deisleru. Sve je išlo odličnim tokom do 2002. godine kada je Deisler kao jedan od najboljih igrača Bundeslige otišao u Bayern (realno, gdje bi drugdje u to vrijeme). Tada je krenulo sve nizbrdo. Ozljede su se samo redale. Nikada se više nije vratio u onu staru formu. Doslovno su mu zbog ozljeda smanjili broj nastupa. Otvoreno je govorio i o mentalnom zdravlju sportaša – puno se očekivalo od njega, teret nacije je stavljen na njegova leđa, a nije baš ni lako igrati u Bayernu. Sve je Sebastian odlučio sam okončati 2007. godine kada je odlučio objesiti kopačke o klin.

Sve je to bilo toliko davno i toliko tužno da nismo ni mogli pronaći dostojan video njegovih poteza.

Joe Cole

Kad upišeš Joe Cole u Youtube, uglavnom dobiješ videe repera J. Colea. Tugica.

Još jedan igrač koji je bio predstavljen kao wunderkind. Ono što je bio Deisler za Njemačku, to je bio Joe Cole za Engleze. S obzirom na to koje se sve klupske nagrade mogu vezati uz njegovo ime, netko bi rekao da je on i ostvario svoj talent, ali mi mislimo da nije tako. Joe nikada nije bio onaj igrač kojem ćete se okrenuti kada zagusti. Solidno je on odrađivao svoju ulogu, ali kao da one nikada nisu bile one koje bi njemu odgovarale.

Iz nekog razloga nikada nikome nije bio igrač oko kojeg se gradila ekipa. Možda je uvelike Mourinho imao lošu procjenu kada ga je sebi doveo u Chelsea te ga je pretvorio u konvencionalnog bočnog veznog koje je natjerao da nabije još dodatnih kila na sebe. Ograničio ga je samo da trči gore-dolje po boku. Nestala je zaigranost mladog Joea Colea kojeg smo vidjeli u West Hamu, nestala je sloboda koju je uživao u mladim godinama. Zna to Mourinho nekad napraviti.

Kada je stigao u Liverpool, već je imao prevelikih problema s ozljedama i nije se uspio nametnuti kako bi to možda bio slučaj nekoliko godina ranije.

Ricardo Quaresma

Quaresma je ponosan na svoje romsko nasljeđe, gotovo kao i Jason Momoa koji se naziva @prideofgypsies. Quaresma je bio Cristiano Ronaldo prije nego se pojavio Cristiano Ronaldo. Svi su brzo čuli i vidjeli tog mladog brzonogog Portugalca koji je imao lud top spin udarac kao Tsubasa koji zaobiđe kornersku zastavicu i uđe u gol.

Bio je igrač takvog kalibra da je (pre)brzo prešao u Barcelonu pa se brže bolje vratio u Portugal.

U Portu je napravio jako puno stvari te si time opet stvorio priliku da se odmjeri s malo jačim igračima. Mourinho ga je pozvao sebi u Inter, ali nažalost je te godine proglašen najlošijim igračem Serie A. Iduća godina je bila nešto bolja – nije bio najgori igrač Serie A već drugi najlošiji.

Ni izlet u Chelsea mu nije za pohvalu. Vjerojatno će okončati svoju karijeru u turskoj ligi. Nažalost karijera igrača kojeg su nekoć zvali Harry Potter nije ostvarila niti 10% onoga što smo svi mislili da hoće.

Ostaju nam samo njegovi predobri potezi na Youtubeu.

TAGOVIigrači nogomet nogometni nostalgija quaresma robinho