Mix

Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo možda i je neobično, ali je ništa u usporedbi s ovim ranijim!

Urugvajska zastava i trofej Svjetskog nogometnog prvenstva
Urugvajska zastava i trofej Svjetskog nogometnog prvenstva Foto: Shutterstock
Svjetsko nogometno prvenstvo 1930. zapravo je bilo prvo svoje vrste i održavalo se u Montevideu u Urugvaju, a koliko je neobičnije od ovogodišnjeg, koje nam je kao neobično, govore neke njege pojave poput jednorukog heroja, kloroforma i “mrtvog” igrača.

Dobro ste pročitali. Kada se samo to troje uzme u obzir, ne da je Svjetsko 1930. bilo čudnije od Katara, nego i od svake svoje sljedeće inačice.

Ridethebench prenio je nekoliko zanimljivih činjenica koje će prethodnu tvrdnju i dokazati – pa krenimo:

  • Ukupno četiri europske reprezentacije sudjelovale su na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu – Belgija, Francuska, Rumunjska i Jugoslavija – a do Urugvaja su putovale sve zajedno, 10 dana, na jednom parobordu. Zajedno su i trenirale na palubi broda.
  • Egipat je trebao biti jedina afrička reprezentacija koja će sudjelovati na prvenstvu, ali krenuli su prekasno na put pa su zakasnili na brod. Telegrafom su se ispričali, a prvenstvo je ostalo s neparnih 13 ekipa.
  • Bolivijska ekipa imala je dresove na kojima je pisalo “Viva Uruguay” radi odavanja počasti domaćinu.
  • U polufinalu između SAD-a i Argentine američki trener utrčao je na teren kako bi se pobrinuo za ozlijeđenog igrača. Kako je bacio torbu prve pomoći na pod, tako je slučajno razbio klorofrom – koji ga je slučajno kraju uspavao. Morali su ga iznijeti s terena na nosilima.
  • Na finalnom meču korištene su dvije različite lopte. I Argentina i Urugvaj htjeli su koristiti svaki svoju loptu pa su dogovorno koristili argentinsku u prvom poluvremenu, a urugvajsku u drugom. Iako je Argentina na poluvremenu povela 2-1, Urugvaj je to u drugom poluvremenu preokrenuo na 4-2 i postao prvi pobjednik Svjetskog nogometnog prvenstva.
  • Urugvajski centar Héctor Castro, koji je zabio zadnji gol finala, imao je samo jednu ruku.
  • Rumunjski srednji vezni Alfred Eisenbeisser razbolio se putujući kući te je bio hospitaliziran nakon što se brod zaustavio u Genovi u Italiji. Tim se bez njega vratio u Bukurešt, gdje je počela cirkulirati glasina o njegovoj smrti. U to je povjerovala i njegova majka koja je čak organizirala sprovod, da bi se on na kraju pojavio na dan vlastitog bdijenja. Eisenbeisser se za Rumunjsku natjecao i u umjetničkom klizanju na Zimskim olimpijskim igrama u Njemačkoj 1936.

Katar nakon ovoga zvuči… uobičajenije. Iako bi se i o njegovim katastrofama dalo naširoko.

Bitno da Hollywood rade remakeove loših filmova, a ova priča čeka. Valjda će i dočekati vrijednog scenarista.