ne tako brzo
Samuel Eto’o tvrdi da je najveći afrički igrač ikad – mi se ne slažemo i kažemo da je komplicirano

Samuel Eto’o je izjavio kako je on najveći afrički nogometaš svih vremena, najblještaviji biser u afričkoj kruni. Razumijemo zašto to kaže. Postignuća su iza njega. Vjerujemo da on to zaista i misli, ali i El Hadji Diouf misli istu stvar – upravo je Diouf razlog zbog kojeg je Eto’o morao podići glas.
“Iako se moj brat Diouf posljednji put, s čašicom viška, malo pogubio, nema rasprave. (…) Nitko od njih ne može reći da je bio na mojoj razini ili bolji. To je činjenica, oduvijek sam htio biti broj jedan i bio sam kroz čitavu karijeru.”
Samo malo, Samuele.
U ovakvim raspravama se često vodimo emocijama pa zaboravimo na kvalitetne kriterije. Uglavnom u raspravama o najboljim igračima budu ofenzivno orijentirani igrači jer njihovi uspjesi su lakše mjerljivi brojevima. Nitko ne pamti oduzete lopte. Svi će zapostaviti Sammyja Kuffoura, Lucasa Radebea, Naybeta. Teško je, znaš da je.
Također se pamte samo igrači koji su igrali u velikim klubovima i koji su, uz to, još osvajali i velike trofeje. Afrički Kup nacija nije toliko popraćen u našim krajevima, osim kada primijetimo da upravo našem omiljenom klubu nedostaju afričke zvijezde početkom druge polovice sezone. Ova rasprava je besmislena i svodi se na ukus, ali bespogovorno tvrditi da je Eto’o najveći afrički igrač svih vremena je uvreda brojnim legendama. O legendama u nastajanju kao što su Salah i Mane nećemo puno govoriti, držimo se samo onih koji su objesili kopačke u klin i pokazali da se i u kolijevci čovječanstva rađaju vrhunski nogometaši – tehnički i (uglavnom dovoljno) taktički potkovani.
Eto’o je prošao puno toga, a u procesu je postao i najbogatiji afrički nogometaš. Osvojio je Ligu prvaka veličanstvena tri puta, nazabijao se golova i pokazao svijetu raskoš svog talenta. Mi želimo samo da se i ove nogometaše uzme u ovu raspravu, konačan odgovor tko je najbolji afrički igrač još uvijek nemamo niti se usudimo to reći.
Didier Drogba
Kakva legenda. Majka mu je dala nadimak Tito – da, u pravu ste, po Josipu Brozu. Tako je Tito zavladao nogometnim svijetom i postao jedan od najboljih napadača suvremenog nogometa iako je počeo ozbiljno trenirati nogomet tek kao potpuno odrasla osoba. Kroz francuske klubove se dokopao skupog transfera u Chelsea. Iako je igrao u svježe bogatom Chelseaju, uvijek je pokazivao klasu i bio omiljen igrač brojnim klincima. Najbolji strijelac u povijesti Obale Bjelokosti, četvrti strijelac Chelseaja u povijesti i stranac s najviše golova u povijesti Chelseaja. Njegov dres je uokviren u marseilleskoj bazilici – to ti dovoljno govori o veličini ovog lika.
George Weah
Sada već davne 1996. godine je osvojio nagradu Afričkog igrača stoljeća. Igrao je za Liberiju, malenu državu koja nikad nije postigla ništa značajno na nogometnoj razini i jedan je od prvih ljudi kojih se sjetimo kada razmišljamo o najvećim igračima koji nikad nisu nastupili na Svjetskom prvenstvu. To ostavljamo po strani, Weah je bio nevjerojatan igrač gdjegod igrao i ne možeš mi na njega zaboraviti, jesi čuo Samuele? Legenda. Ambasador. Šmeker. Dovoljno da ga vidiš sa silnim zlatnim lančićima kako trpa loptu u mreže – bez obzira kako se preziva vratar i za koji klub brani. Simbol vremena.
Roger Milla
Najstariji igrač koji je zabio gol na Svjetskom. U 42. godini života je zaigrao u SAD-u na Svjetskom prvenstvu i ušao u legendu. Dominirao je afričkim nogometom u osamdesetim godinama, Kup nacija je osvojio dvaput. Na klupskoj razini se nazabijao golova, ali je igrao za kamerunske i francuske klubove što na svjetskoj pozornici ne znači puno. Zato je teško dogovoriti se tko je najbolji – da nije bilo Rogera Mille, možda ne bi bilo ni Samuela Eto’oa.
Abedi Pele
Abedi Ayew je igrač iz Gane, za sinove Ibrahima, Jordana i Andrea mu znaš ako pratiš suvremeni nogomet. Bio je toliko dobar da je dobio nadimak Pele. To “Pele” se toliko ustalilo da nas je zbunjivalo kako mu se sinovi prezivaju Ayew, a on se preziva Pele. To ti napravi djetinjstvo kada zapamtiš iskrivljene činjenice i nikad više ni ne posumnjaš u njih. Zvijezda devedesetih i ikona Marseillea, zabijao je spektakularne i važne golove u njihovom dresu.
Jay Jay Okocha
Okocha je igrač koji će ostati u sjećanju brojnih fanova romantičnog nogometa zbog svojih briljantnih tehničkih sposobnosti i lakoće igranja. Nigerijac je Ronaldinho prije Ronaldinha. Pogledaš ovu kompilaciju i sve ti je jasno.
Igrao je posvuda, najviše ga pamtimo u dresu Boltona i žao nam je što nije nikad igrao u nekom većem klubu, ali kritičari kažu da je njegova igra jednostavno bila prelijepa da bi bio odgovoran igrač u elitnom klubu pa možda zato nijedan gigantski klub nije odlučio uzeti ga pod svoje. Možda nema trofeja kao Eto’o, ali u raspravi o najvećim afričkim igračima svih vremena bismo mogli pronaći i argumente koji bi Okochu smjestili jako blizu samog vrha.
Yaya Toure
Yaya Toure je jedno vrijeme bio najbolji kompletni vezni igrač na svijetu. Kao klinac je htio igrati kao napadač, a kroz karijeru je često igrao stopera, nije ni čudo da je razvio učinkovitu igru u oba smjera. Četiri puta je bio imenovan Afričkim nogometašem godine, osvojio je naslove i s Barcelonom i donio je čvrstinu potrebnu Cityju da iskoči u jedan od vodećih klubova Premiershipa.
Priča se da je odigrao najveću sezonu u povijesti Cityja ikad. Samo pogledaj te brojke.
A genuine freak of nature, and this is still possibly the greatest individual season I've seen in a City shirt. Dragged us to success at times. In a bit @YayaToure. pic.twitter.com/FmdcF662QM
— Steven (@StevenMcinerney) May 4, 2018
20 golova. 13 puta je izvodio slobodne udarce, od toga je pogodio 10 puta.
U nekim sezonama je i njegov brat Kolo bio vrhunski igrač, ali ako gledamo cijelu karijeru ipak Yaya dobiva veliku prednost + duže je izdržao na najvišoj razini.
Što vi mislite?